Zdrav život nije spisak zabrana

Zašto prevencija počinje tek kada prestanemo da govorimo mladima šta ne smiju? Mladi u 21. vijeku žive život ispunjen mnogim udobnostima koje su starijim generacijama  bile nezamislive, lišeni su mnogih briga i poteškoća, što kroz napredak tehnologije, tako i kroz veći standard i razvijeniju svijest o ulozi i značaju mladih za društvo. Uz sve blagodeti, […]

Zašto prevencija počinje tek kada prestanemo da govorimo mladima šta ne smiju?

Mladi u 21. vijeku žive život ispunjen mnogim udobnostima koje su starijim generacijama  bile nezamislive, lišeni su mnogih briga i poteškoća, što kroz napredak tehnologije, tako i kroz veći standard i razvijeniju svijest o ulozi i značaju mladih za društvo. Uz sve blagodeti, dolazi i propratna doza pritiska, odgovornosti i opterećenosti, ali opet znatno drugačija od onog nekadašnjeg koncepta u kojem su mladi živjeli. Sveopšta prisutnost masovnih medija i masovne kulture čini mlade ljude u Crnoj Gori u svakom trenutku svjesnim događanja širom svijeta, načina na koji njihovi vršnjaci na drugom kraju svijeta žive i funkcionišu, što ih neprestano stavlja u širi kontekst i podstiče preispitivanja o ispravnosti sopstvenog života.

U eri narativa koji bivaju servirani kroz eksterne uticaje – masovne medije – zdrav stil života postaje još jedan u nizu narativa u oblikovanju jedne samostalne, napredne i svestrane ličnosti. Uz odsustvo težnje da se ovaj narativ u bilo kom trenutku demantuje, postavlja se pitanje šta se dešava kada zdrav stil života postane još jedna u nizu obaveza, stavka sa „to do“ liste, pa se na taj način isprazni od suštine, ostavljajući samo formu?

Ovo instrumentalizovanje zdravog stila života najprije počinje zauzimanjem stava koji djeluje opresivno i odbojno mladim ljudima – stava koji u prvi plan stavlja zabrane koje će svojim sprovođenjem dovesti do zdravijeg stila života. Zabranama stavljamo etiketu „zabranjenog voća“ na određene aktivnosti ili supstance, čineći ih na taj način primamljivijim radoznalim i nerijetko buntovnim mladim umovima. Radoznalost u ovom smislu nema negativan predznak, ali na nju nije poželjno odgovarati kroz pojednostavljivanje slike dijeleći sve na „dobro i loše“, već odgovoriti edukacijom – pružanjem adekvatnih i sadržajnih informacija i upućivanjem na relevantne i stručne izvore. Na taj način će mladi osjetiti „dašak slobode“ da sami oforme mišljenje o tome šta je dobro, a šta loše, to jest šta će nastaviti da bude predmet njihovog interesovanja.

Kroz prilaz promovisanju zdravog stila života naglašavanjem pozitivnog uticaja na svakodnevno funkcionisanje, odnose u porodici, sa prijateljima, romantične odnose, na proces stvaranja i učenja, a ne prevashodno kroz zabrane, mladi mogu osvijestiti da je zdrav život saveznik, koji prija njihovoj ljudskoj prirodi tako što njeguje njenu esenciju, a ne obaveza koja iziskuje značajan voljni napor.

Dok god pozdravna riječ u razgovoru o zdravom stilu života biva zabrana, mi govorimo o eliminaciji, isključivanju, dajući malo značaja alternativi. Dakle, mi savjetujemo da se nešto izostavi iz plana, ali šta to uključujemo u plan – koje su alternative, putevi koji će svojom primamljivošću odvući pažnju mladih sa destruktivnih aktivnosti i supstanci ka principima stvaranja, kreacije, međuljudske povezanosti i topline, fizičkog, duhovnog i duševnog zdravlja?

Značajan korak pri ovakvom prilazu mladima bio bi i razbijanje mita da su mladi neodgovorni po prirodi, naročito generacija čija je mladost trenutno aktuelna. Ovaj mit porijeklo vuče iz uzburkanosti koja je nastala usljed značajnog tehnološkog razvoja, koji je uslovio promjenu obaveza i odgovornosti mladih ljudi u odnosu na ranije generacije. Dakle, tehnologija je oslobodila mlade velikog broja odgovornosti, pritom im dodavši pregršt novih.

U očima vinovnika starijih generacija vidljivo je samo to što su eliminisane određene odgovornosti iz života mladih, te oni u njihovim očima izgledaju lijeno, lišeno odgovornosti. Zbog toga što nijesu dovoljno upućene u kontekst u kojem mladi obitavaju danas, starije generacije imaju površan pogled na mlade, ne opažajući novooblikovane pritiske koji obuhvataju život mladih, a nastaju pod uticajem savremenog društveno-ekonomskog i socijalnog poretka.

Zahtjevno pitanje najbolje opcije da se mladima zdrav stil života približi na razumljiv i blizak način, pokazujući koliko je on zapravo odgovarajući samoj ljudskoj prirodi, najprije može svoj odgovor potražiti u promovisanju alternativa koje su u skladu sa ovakvim stilom, bez stavljanja zabrana u prvi plan.

Ovaj članak je dio projekta ,,Zajedno za zdrave i osnažene mlade” koji sprovodi NVO CAZAS a finansijski podržava Ministarstvo zdravlja.