Zašto rutina donosi osjećaj sigurnosti?

Autizam, kao neurorazvojno stanje, utiče na način na koji osoba percipira svijet i reaguje na promjene u svom okruženju. Za osobe na spektru autizma, stabilnost je ključna za stvaranje osjećaja sigurnosti i razvijanje sposobnosti prilagođavanja. Rutinu u ovom kontekstu možemo posmatrati kao „filter“ koji otklanja zaglušujući višak, pružajući osobi na spektru autizma oslonac u svakodnevnom […]

Autizam, kao neurorazvojno stanje, utiče na način na koji osoba percipira svijet i reaguje na promjene u svom okruženju. Za osobe na spektru autizma, stabilnost je ključna za stvaranje osjećaja sigurnosti i razvijanje sposobnosti prilagođavanja.

Rutinu u ovom kontekstu možemo posmatrati kao „filter“ koji otklanja zaglušujući višak, pružajući osobi na spektru autizma oslonac u svakodnevnom životu. Zato je važno izgraditi rutinu koja će omogućiti osobi na spektru  lakše prilagođavanje promjenama u okruženju, koje je za ove osobe često vrlo zahtjevno, usljed „bujnog unutrašnjeg svijeta“ i senzornog preopterećenja. Tu važnu ulogu igra planiranje, fleksibilnost i komunikacija. Planiranje uključuje određivanje redosljeda svakodnevnih aktivnosti, što osobi na spektru autizma omogućava da osjeti predvidljivost i organizovanost u svom životu. Fleksibilnost je važna da bi omogućila prilagođavanje neočekivanim događajima ili promjenama u planu, i tako prevenirala rigidnu strukturu kojom će osoba robovati, bez mogućnosti da se prilagodi novonastalim promjenama. Za uspješno izvođenje rutine neophodna je komunikacija, kako bi omogućila osobi na spektru da se izražava i komunicira sa drugima o svojim potrebama i željama. Stabilnost i predvidljivost koje nastaju njegovanjem rutina, pomažu osobi na spektru autizma da razvije bolje vještine upravljanja stresom i boljeg suočavanja sa emocionalnim izazovima.

Već spominjana rutina kod osoba na spektru ne znači isto što i kod neurotipičnih osoba. Rutina je za osobe na spektru ključna za preživljavanje u svijetu koji nerijetko ne razumije, ne mari i ne poštuje njihove potrebe onoliko koliko bi trebalo.

Postoji nekoliko ozbiljnih istraživanja i članaka koji naglašavaju kako rutina nije samo “pomoćno sredstvo” za dostizanje cilja,  već ključni aspekt osjećaja sigurnosti i samopouzdanja za osobe na spektru.

Jedno istraživanje organizacije Autistica, koja je uključila osobe na spektru u istraživački tim, fokusira se na važnost svakodnevne strukture i rutine, objašnjavajući kako predvidljivost značajno smanjuje stres i senzorne poteškoće osoba na spektru. Rutina može biti alat za adekvatno usmjeravanje energije i smanjenje tzv. autističnog burn-outa, koji nastaje zbog prekomjerne stimulacije i pokušaja da se ispune očekivanja neurotipičnog društva.

Ima još mnogo primjera kako osobe na spektru opisuju važnost rutine u svakodnevnom životu. Evo još nekih  primjera kako osobe na spektru opisuju važnost rutine za njihov život, koji su prikazani u istraživanjima gdje su osobe na spektru imale glavnu riječ u formiranju pretpostavki i zakjučaka.

1. Rutina kao sidro stabilnosti

U mnogim istraživanjima, osobe na spektru autizma opisuju kako rutina stvara osjećaj kontrole u svijetu koji se može činiti previše haotičnim i nepredvidljivim. Dok neurotipične osobe rutinu često vide kao monotonu i ograničavajuću, osobe na spektru je opisuju kao oslonac koji im pomaže da se lakše nose s dnevnim izazovima. Na primjer, neka istraživanja pokazuju da predvidljive aktivnosti pomažu osobama na spektru u regulaciji emocija i smanjenju anksioznosti. Kada su rutine prekinute, mnogi ljudi na spektru osjećaju pojačanu tjeskobu, kao i znatno veći trošak energije, što im može otežati obavljanje osnovnih dnevnih aktivnosti.

2. “Energetska banka” i zaštita od iscrpljenosti

Jedan od pojmova koji se često spominje kada je riječ o spektru autizma jeste koncept “energetske banke”. Svaka promjena u rutini zahtijeva određenu dodatnu energiju, jer više radnje ne obavljamo po automatizmu, već angažujemo kognitivne procese. Mnogi ljudi na spektru autizma izvještavaju da im prilagođavanje novim okolnostima oduzima mnogo dodatne energije. Stoga rutina nije samo udobna, nego je i način očuvanja energije, koji omogućava osobama na spektru da bolje upravljaju svojim energetskim resursima i smanje rizik od iscrpljenosti i takozvanog “autističnog burn-outa”.

3. Rutina kao podrška pri senzornoj obradi

Senzorne poteškoće osoba na spektru često bivaju stavljene u drugi plan. Predvidljivost koju donosi rutina omogućava osobama na spektru da bolje upravljaju senzornim inputima – znaju što će se dogoditi, kako će okolina izgledati, zvučati ili mirisati. Ovo olakšava obradu informacija i smanjuje senzorno preopterećenje. Osobe na spektru koje su učestvovale u istraživanjima navode da čak i sitni rituali (kao što su omiljena šolja kafe ili tačno određen redosljed aktivnosti) pomažu u smirivanju usljed senzorne preopterećenosti.

4. Rutina kao oblik samoizražavanja i autentičnosti

Rutine pomažu osobama na spektru da lakše iskažu ono što jesu bez potrebe za “maskiranjem”. Na primjer, mnogi će izabrati određene rutinske aktivnosti u kojima pronalaze radost i osjećaj sigurnosti, a one im, sa druge strane, omogućavaju autentično izražavanje. Neki opisuju kako, u trenucima kad se pridržavaju svoje rutine, osjećaju slobodu jer nisu pod pritiskom da se ponašaju na neurotipičan način koji društvo očekuje od njih. Rutina je za njih prilika da se fokusiraju na ono što vole i što im prija, kao i da, makar na kratko, pobjegnu od zahtjeva društva.

Mnoge osobe na spektru koje su učestvovale u istraživanjima govore o tome da bi voljele da neurotipični ljudi razumiju da rutine nijesu prepreka za fleksibilnost ili razvoj, nego podrška koja im omogućava slobodu.

Namjerno prekidanje, ispadanje iz rutine ne ojačava osobe na spektru autizma, nasuprot, može imati sasvim oprečan učinak. Iz istraživanja i svjedočanstava osoba na spektru, prekid rutine često stvara intenzivan stres, anksioznost i čak može izazvati tzv. autistični burn-out, usljed ulaganja dodatne energije, što nije ekvivalent jačanju otpornosti.

Osobe na spektru autizma imaju specifične načine upravljanja stresom, a rutina tu ima ključnu ulogu. Kada su prisiljene na česte ili nagle promjene, često troše puno više energije na prilagođavanje nego neurotipične osobe, što ih može iscrpiti i ostaviti ih manje otpornima, a ne jačima. Osim toga, studije ukazuju na to da se česta izloženost promjenama može dovesti do pojave hroničnog stresa, što zapravo smanjuje mentalnu i fizičku otpornost.

Postoji i suprotan pristup poznat kao autistički resilience-building, ili izgradnja otpornosti prilagođena specifičnostima osoba na spektru. Umjesto prekidanja rutine, što je za osobe na spektru prilično “agresivan” pristup, ovaj pristup naglašava podršku u razvoju stabilnih, prilagodljivih rutina koje ostavljaju prostor za sitne, kontrolisane promjene. Takve promjene podrazumijevaju da osoba na spektru sama odluči kada i kako će izaći iz rutine, čime se osnažuje osjećaj kontrole i podstiče samopouzdanje koje iziskuje samostalno odlučivanje, a sve bez prisilnog prilagođavanja.

Izvor:

https://org.com.hr/svakodnevna-rutina-i-stabilnost-kao-oslonac-u-zivotu-s-autizmom/#google_vignette

https://www.atipicni.hr/rutina/

Asija Kožar, psihološkinja