Uticaj bolesti zavisnosti na porodične sisteme

Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao “stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance”. Zavisnost se uopšteno može definisati kao učestalo uzimanje nekog od sredstava zavisnosti a karakteriše se povećanom potrebom za istim sredstvom […]

Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao “stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance”. Zavisnost se uopšteno može definisati kao učestalo uzimanje nekog od sredstava zavisnosti a karakteriše se povećanom potrebom za istim sredstvom te sklonošću povećavanja količine, nemogućnošću kontrole ovih potreba, te štetnih posljedica po zavisnu osobu.

Savremeni svijet nosi sa sobom mnoge izazove, među kojima su i bolesti zavisnosti koje postaju sve veći problem. Bolesti zavisnosti imaju posebnu socio-medicinsku važnost zbog brojnih tjelesnih i psiholoških posljedica koje ostavljaju na pojedinca, porodicu i čitavo društvo. Dakle, bolesti zavisnosti ne samo da uništavaju zdravlje i život pojedinca, već razaraju i cijelu porodicu, kao osnovni stub svakog društva. Kada je zavisnost već prisutna u porodici, ona mijenja njenu dinamiku. Ulaskom u aktivnu fazu, porodice  su izložene različitim vrstama iskustava koje zavisnik/ca ima. Roditelji koji su zavisnici često imaju promjene raspoloženja, previše su okupirani svojim problemima i na taj način gube mogućnost da izgrade tople i zdrave odnose sa svojom djecom. Ukoliko je zavisnik/ca u porodici dijete, onda je porodica u sukobu sama sa sobom. Takav problem predstavlja veliku promjenu za porodicu jer roditelji svu pažnju posvete samo tom djetetu i zapostave potrebe druge djece. Problem zavisnosti, nije problem koji ako je većeg inteziteta, može biti riješen u okviru porodičnog sistema već se mora riješiti uvođenjem stručnog lica, kao profesionalca koji će omogućiti informacije o bolesti i smanjiti prostor za emotivnu manipulaciju.

Djeca koja odrastaju u porodici gdje je već prisutna zavisnost su u znatno većem riziku za razvoj zavisnosti. Genetika, kao i samo okruženje u kojem dijete odrasta igraju bitnu ulogu u tome. Možemo reći da genetika određuje koliko će biti jak osjećaj užitka zarad droge, koliko će biti štetne posljedice, koliko će biti jaki simptomi apstinencije i koliko će se brzo razviti tolerancija. Rizični faktori u okruženju mogu biti sledeći: stres koji ima izvor u porodici, nasilje, iskorištavanje, roditelji zavisnici ili roditelji oboljeli od nekog mentalnog poremećaja, gubitak roditelja i roditelji koji su skloni kriminalnim radnjama ili su u zatvoru, niska povezanost između članova porodice, često korišćenje psihoaktivnih supstanci u porodici i pozitivan stav prema njima, odsustvo jednog ili oba roditelja zbog razvoda ili smrti, nedostatak roditeljske brige i nedostatak podrške, visoka i nerealna očekivanja koja roditelji postavljaju djeci.

Pored štetnih faktora koje porodica može da ima, ona može da bude i zaštitni faktor. Za to je bitan roditeljski nadzor nad djetetovim aktivnostima kao i nad osobama sa kojima se druži, pravila koja se u porodici moraju poštovati, uključenost roditelja u život svoje djece, negativan stav prema drogama i alkoholu u porodici. Važno je da roditelji prepoznaju u što ranijoj fazi znakove upotrebe droga. Neki od upozoravajućih faktora mogu biti: sukobi i svađe sa porodicom, povučenost, lažljivost, tajni razgovori, izbjegavanje razgovora gdje i sa kim izlazi, gubitak interesovanja za posao, školu i hobije, gubitak apetita, pospanost, mršavljenje, nagle promjene u ponašanju i raspoloženju. Porodica se nažalost zadnja suoči sa problemom zavisnosti. Kada se roditelji suoče sa činjenicom da je dijete zavisnik, njihove rekacije su često burne. Uglavnom optužuju dijete, a ne njegove postupke, vrijeđaju ga, koriste se raznim prijetnjama, ucjenama, zaplašivanjem i slično. Porodica obično želi da riješi problem odmah i reaguje ili previše optimistično ili previše pesimistično. Sam zavisnik najčešće dolazi na liječenje pod pritiskom porodice ili zakona, ne znajući ništa o samom procesu liječenja i oporavka. Veoma je važna podrška porodice u procesu liječenja bolesti zavisnosti. Proces oporavka od zavisnosti zahtijeva zajednički napor. Porodica i osoba treba da imaju otvoren dijalog, razumijevanje i saradnju. Komunikacija je ključna u spriječavanju povratka u zavisnost. Jedan od najvažnijih aspekata podrške porodice u procesu liječenja zavisnosti jeste emocionalna podrška. Osobe koje se bore sa zavisnošću često imaju nisko samopouzdanje, osjećaju stid, krivicu, sramotu. U tom slučaju porodica im može pružiti ohrabrenje, razumijevanje i bezuslovnu ljubav koja je neophodna kako bi se oslobodili zavisnosti.

Pored emocionalne podrške, porodica može pružiti i praktičnu podršku koja uključuje vožnju do klinike ili psihoterapeuta, ili čak pružanje pomoći u svakodnevnim zadacima kao što su obroci ili čišćenje kuće. Ova vrsta podrške olakšava teret osobi koja prolazi kroz proces liječenja i omogućuje joj da se fokusira na svoje ozdravljenje. Moralna podrška je takođe od suštinskog značaja. Osobe koje se oporavljaju od zavisnosti suočavaju se sa mnogim izazovima, osjećaju pritisak da se vrate starim navikama. Emocionalna, praktična i moralna podrška koje porodica pruža igraju važnu ulogu u oporavku osobe. Proces može biti težak, ali uz pomoć i podršku voljenih osoba, osoba koja se bori sa zavisnošću ima mnogo veće šanse za uspjeh. Kako bi se pružila efikasna podrška, prvo se mora razumjeti priroda bolesti zavisnosti. Zatim, važno je da osoba zna da je podržana i da može slobodno da govori o svojim osjećanjima i strahovima, saslušati je bez osude i pružiti joj osjećaj sigurnosti.

Važno je znati da je zavisnost izlječiva bolest, ali hronična i ponavljajuća. Proces liječenja i oporavka je dugotrajan, zahtijevan, često iz više pokušaja. U procesu liječenja neophodno je učešće najbližih članova porodice. Porodica je najvažnija karika i u sprečavanju upotrebe droga, u liječenju i procesu oporavka.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta ,,Podrška mladima i porodicama u suočavanju sa izazovima i krizama uzrokovanim upotrebom psihoaktivnih supstanci“ koji NVO CAZAS sprovodi u partnerstvu sa NVO Agape i NVU Hepatitis Crna Gora a finansijski podržava Ministartsvo socijalnog starnja, brige o porodici i demografije.

NVO CAZAS u sklopu ovog projekta obezbjeđuje besplatne usluge savjetovanja osobama koje konzumiraju droge i/ili alkohol, kao i ostalim članovima porodice koji su pogođeni zavisnošću od psihoaktivnih supstanci, i to putem organizovanja individualnih i grupnih savjetovanja. Sesije pružaju stručni radnici.

Ukoliko se vi lično suočavate sa problemom korišćenja droga i/ili alkohola, ili imate člana porodice koji koristi psihoaktivne supstance i potrebna vam je podrška, možete se javiti za razgovor sa stručnim licima, i to putem mail-a: office@cazas.org ili na broj telefona: 067 602 345