Umorni, ali uporni!

Stvaranje pravednijeg društva kao Sizifov posao 21. vijeka. Borba za borbom, rok za rokom. I onda opet. Ako postoji simbol koji najbolje opisuje rad civilnog društva, to je Sizifov kamen. Borba za pravednije društvo često izgleda beskrajna: svaki put kada uspijemo da „poguramo“ jednu važnu promjenu, pojavljuje se nova prepreka. Svaki napredak može biti praćen […]

Stvaranje pravednijeg društva kao Sizifov posao 21. vijeka. Borba za borbom, rok za rokom. I onda opet.

Ako postoji simbol koji najbolje opisuje rad civilnog društva, to je Sizifov kamen. Borba za pravednije društvo često izgleda beskrajna: svaki put kada uspijemo da „poguramo“ jednu važnu promjenu, pojavljuje se nova prepreka. Svaki napredak može biti praćen birokratijom, otporom institucija ili ravnodušnošću javnosti. A svaka borba, od ljudskih prava do zdravlja, traži mnogo više energije nego što bi bilo razumno očekivati.

Kada zaposleni u NVO sektoru vide da se isti problemi vraćaju iznova, očekivano je da se osjete kao da guraju kamen koji se neprestano vraća unazad. Ali onda naiđe neka mala pobjeda, na mikro nivou, nečiji problem riješen ili neka žrtva spašena od nasilja – i snaga se opet vrati. I tu je srž civilnog društva: mala, ali stvarna čuda koja pokreću.

Nevladine organizacije su često linija odbrane za one koje institucije nijesu vidjele, čule ili razumjele. To su žene koje trpe nasilje, mladi bez podrške sistema, ljudi koji žive u siromaštvu, starije osobe, osobe sa invaliditetom, oni koji se bore sa diskriminacijom, marginalizacijom ili zdravstvenim izazovima. Dok se institucije bave papirima i procedurama, NVO često reaguje odmah, jer iza svake „situacije“ stoji stvaran čovjek.

U takvim okolnostima često se dešavaju neki od sledećih scenarija:

• Ukoliko u NVO imate u timu samo dvije osobe koje rade na terenu, a odjednom se pojavi deset hitnih slučajeva nasilja u porodici, vrlo je vjerovatno da ćete se osjećati kao da je svaki vaš korak nedovoljan, ma koliko radili.
• Ukoliko vam mlada osoba dođe po pomoć, ali sistem nema nijedan servis koji joj realno može ponuditi, možete osjetiti frustraciju, bespomoćnost i ogroman emocionalni teret.
• Ukoliko radite sa ljudima koji se bore sa siromaštvom i stalno viđate da se njihove priče ponavljaju, moguće je da osjetite zamor, gubitak vjere u institucije i osjećaj da ništa nije dovoljno brzo.
• Ukoliko vodite kampanju za neko ljudsko pravo i poslije mjeseci rada vidite da se zakon nije pomjerio ni centimetar, možete osjetiti da „kamen“ pada niz brdo svaki put kada ga pustite.

Sve su to ljudske, normalne reakcije, i upravo zato se rad civilnog društva često upoređuje sa Sizifovim poslom. Ali, kao što mit ima dvije strane, i civilno društvo ima svoju drugu snagu – upornost.

Albert Camus je zapisao da „treba zamisliti Sizifa srećnog“. Ne zato što je težina nestala, već zato što je smisao pronađen u samom činu upornosti. Aktivisti upravo to rade: i kada institucije ćute, i kada sistem sporije reaguje nego što bi trebalo, oni grade prostor za promjene koje možda nijesu vidljive odmah, ali su dubinske, trajne i potpuno transformativne.

Kamen se kreće — polako, ali kreće.

I još nešto: Sizif nije bio sam. U modernom svijetu, ni civilno društvo ne mora da bude samo. Partneri, građani, mediji, međunarodne organizacije, donatori, lokalne vlasti, sve više prepoznaju da su upravo lokalne NVO generator promjena. Sve je više saradnje, zajedničkih inicijativa, podrški i mreža. A kada se kamen gura zajedno, brdo više ne djeluje toliko strmo.

Iako se ponekad čini da je borba beskrajna, civilno društvo mijenja stvarnost, centimetar po centimetar. Svaka osoba kojoj je pružena podrška, svaki mladi čovjek koji je dobio novu šansu, svaki zakon koji je poboljšan, svaki glas koji je saslušan – to su pobjede koje nose daleko veći značaj od težine kamena.

Sizif nije metafora umora. Sizif je metafora upornosti. A civilno društvo je dokaz da se upornošću, solidarnošću i zajedničkim djelovanjem brdo zaista može pomjeriti.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta „Unaprjeđenje sigurnosti i održivosti OCD u Crnoj Gori kroz osiguranje psihološke bezbjednosti i sigurnosti na radu“ koji se implementira uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.