Porodica kao ključni faktor u prevenciji bolesti zavisnosti

Porodica predstavlja temelj svakog društva i ima ključnu ulogu u oblikovanju vrijednosti, stavova i ponašanja pojedinaca. Kad je riječ o prevenciji zavisnosti, porodica je često prvi i najvažniji faktor koji može uticati na razvoj zdravih životnih navika i otpornost prema štetnim uticajima. Podržavajući porodični odnosi , otvorena komunikacija i jasno postavljene granice mogu smanjiti rizik […]

Porodica predstavlja temelj svakog društva i ima ključnu ulogu u oblikovanju vrijednosti, stavova i ponašanja pojedinaca. Kad je riječ o prevenciji zavisnosti, porodica je često prvi i najvažniji faktor koji može uticati na razvoj zdravih životnih navika i otpornost prema štetnim uticajima. Podržavajući porodični odnosi , otvorena komunikacija i jasno postavljene granice mogu smanjiti rizik od upadanja u zavisnost od psihoaktivnih supstanci, alkohola, kocke ili digitalnih tehnologija. S druge strane, disfunkcionalni porodični odnosi, zanemarivanje ili pretjerana kontrola mogu doprinijeti većem riziku od razvoja zavisnosti kod djece i mladih. Upravo zato, jačanje porodičnih vrijednosti i roditeljska edukacija o prevenciji zavisnosti predstavljaju ključne korake u očuvanju zdravlja i dobrobiti budućih generacija.

Savremen i ubrzan način života doprinio je da se mladi nađu na raskršću svojih životnih prioriteta, školske ili poslovne obaveze, s jedne strane, težnja ka sklapanju porodice i harmoničnih porodičnih odnosa, s druge strane i učestvovanje u društvenom, socijalnom životu s treće strane. Stres, problemi i poteškoće postali su način njihovog življenja koji se, u ne tako malom broju slučajeva, završi anksioznošću, koja može dovesti do razvoja bolesti zavisnosti. Osobe koje se suočavaju sa hroničnom anksioznošću često traže načine da ublaže neprijatne simptome, sto može dovesti do zloupotrebe alkohola, droga, lijekova ili drugih štetnih ponašanja. Podrška najužih članova porodice predstavlja nezamjenjiv izvor snage i energije u prevladavanju stresnih situacija i svega onoga što remeti normalno odrastanje i funkcionisanje svake osobe, a naročito mladih ljudi. Upravo su podrška, pomoć, ljubav, empatija, briga, razumijevanje i solidarnost najznačajniji faktori koji mladima omogućavaju da nastave neometano da funkcionišu, čak i poslije traumatičnih okolnosti koje ih zadese u životu. Kroz razgovor sa djetetom roditelj spoznaje njegove poptrebe i postaje senzibilniji na promjene u ponašanju djeteta i promjene raspoloženja što doprinosi uočavanju početnih simptoma zavisnosti. Najšire definisano, zavisnost je ponašanje povezano sa voljnim korišćenjem tj upotrebom neke hemijske supstance, koje se regularno ponavlja i pored toga što dovodi do neprijatnih, štetnih i opasnih posledica, i oštećenja sebe i drugih. Jezgro zavisnosti predstavlja duboko uvjerenje zavisnika/ce da šteta i opasnost ne postoje ili ako ih prepoznaje, smatra da se radi o cijeni koju vrijedi platiti, ili da nije prevelika za ono što dobija. Zavisnost nije lični problem pojedinca, s obzirom da pogađa i ostale osobe iz porodičnog i socijalnog okruženja zavisne osobe. Individualno liječenje pacijenta, bez uključivanja značajnih osoba iz njegovog okruženja, daje veoma skromne rezulltate. Neka istraživanja o odnosima zavisnosti i porodice pokazuju zabrinjavajuće rezultate. Većina roditelja ozbiljno potcjenjuje prisustvo droge u životu svoje djece, sigurna da njihova djeca nikada ne bi probala drogu. Ne smijemo zaboraviti na činjenicu da su mnoga djeca to već učinila. Isto tako je poznato da roditelji nikad neće pomisliti da će im djeca postati zavisnici, vremenom kada shvate da to nije istina, uplašeni su i ispunjeni osjećanjem krivice. U našem okruženju postoje grupe ljudi čija su meta naša djeca i koje ih nagovaraju da probaju drogu. Droga je nešto sto rastura i pojedinca i porodicu, nešto što ubija, zbog nje gubimo djecu, koja su rođena da budu srećna i voljena, a ne sebična, lažljiva, i na kraju mrtva, što je svakako jedan od ishoda korišćenja droge. Široko je zastupljeno stanovište da zavisnicima nema pomoći i da, iako je možda ima, porodica ne može da učini ništa. To nije tačno, kao što nije tačno da je u procesu nastanka zavisnosti bitan samo faktor čovjek. Vrlo često porodica zavisnika/ce ima pogrešan stav prema samoj bolesti, drugačiji nego prema nekoj drugoj, isto tako teškoj bolesti. Oboljeli od dijabetesa, raka ili leukemije imaju veliku podršku porodice, razumijevanje i toplinu, za razliku od zavisnika koji boluju od jednako teškog oboljenja prema kojem se i porodica i društvo, vrlo često, odnose sa osudom, nerazumijevanjem, ili čak prezirom. Ukoliko u porodici nema jasnih i direktnih razgovora, slobodnog izražavanja osjećanja, ako postoji djetetu nerazumljiva promjenljivost ponašanja, atmosfere, očekivanja, ono ce biti u nekoj vrsti konfuzije i neće mu biti jasno šta mu se kaže, šta drugi osećaju, šta očekuju, šta vole a šta ne. A onaj ko nema orjentaciju ne može imati sigurnost u sebe i ne može slobodno odlučivati, sazrijevati kao ličnost i graditi identitet. Društveni faktori kao sto su ekonomska kriza, politička previranja, nezaposlenost, s jedne strane, disfunkcionalnost jednog broja porodica i individualni faktori, s druge, mogu dovesti do osjećanja nesigurnosti, straha, besmisla življenja kod mladih i potrebe da se ovi problemi “riješe” uz psihoaktivnu supstancu.

Kroz dobar primjer, porodica može stvoriti sigurno okruženje u kojem će njeni članovi razviti otpornost prema negativnim spoljnim uticajima. Jačanje porodičnih vrijednosti i odnosa nije samo ključ prevencije zavisnosti, već i temelj za zdrav i ispunjen život svakog pojedinca. Zanemarivanje djece ili nedostatak kontrole mogu doprinijeti njihovom udaljavanju od porodice i traženju utjehe u rizičnim ponašanjima. Zbog toga je važno da roditelji budu aktivni u odrastanju svoje djece i prepoznaju rane znakove problema.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta ,,Podrška mladima i porodicama u suočavanju sa izazovima i krizama uzrokovanim upotrebom psihoaktivnih supstanci“ koji NVO CAZAS sprovodi u partnerstvu sa NVO Agape i NVU Hepatitis Crna Gora a finansijski podržava Ministartsvo socijalnog starnja, brige o porodici i demografije.

NVO CAZAS u sklopu ovog projekta obezbjeđuje besplatne usluge savjetovanja osobama koje konzumiraju droge i/ili alkohol, kao i ostalim članovima porodice koji su pogođeni zavisnošću od psihoaktivnih supstanci, i to putem organizovanja individualnih i grupnih savjetovanja. Sesije pružaju stručni radnici.

Ukoliko se vi lično suočavate sa problemom korišćenja droga i/ili alkohola, ili imate člana porodice koji koristi psihoaktivne supstance i potrebna vam je podrška, možete se javiti za razgovor sa stručnim licima, i to putem mail-a: office@cazas.org ili na broj telefona: 067 602 345