Faze razvoja alkoholizma

Razvoj alkoholizma teče postepeno, kroz nekoliko određenih faza među kojima, nerijetko, nije lako konkretno definisati granicu. I pored toga, od velike je važnosti razgovarati o ovim fazama, načinu njihovog smjenjivanja, kako bi se brže razaznao razvitak bolesti i adekvatno reagovalo. Faza umjerenog pijenja: Kriterijumi za ono što se smatra umjerenim pijenjem, a da su primjenljivi […]

Razvoj alkoholizma teče postepeno, kroz nekoliko određenih faza među kojima, nerijetko, nije lako konkretno definisati granicu. I pored toga, od velike je važnosti razgovarati o ovim fazama, načinu njihovog smjenjivanja, kako bi se brže razaznao razvitak bolesti i adekvatno reagovalo.

Faza umjerenog pijenja: Kriterijumi za ono što se smatra umjerenim pijenjem, a da su primjenljivi na opštu populaciju ne postoje, jer se može reći da su svi ljudi koji konzumiraju alkoholna pića ujedno i u riziku da razviju bolest zavisnosti. Ono što je ključno za ovu fazu je da ona ne podrazumijeva bolest, ali definitivno može biti uvod u nju.

Trening faza: Kao što se kroz sam naziv faze može pretpostaviti, ona uključuje postepeno treniranje i privikavanje organizma na redovnu konzumaciju alkohola. Osoba koja se nalazi u trening fazi često pije, obično uz svaki obrok ili nakon istog. Alkohol se pije više puta tokom dana, skoro ritualno. Ovaj period se smatra prelaznim između umjerenog pijenja i same zavisnosti.

Predtoksikomanska faza: Početak je bolesti. U ovoj fazi, tolerancija organizma na alkohol je značajno povećana. Ukoliko se određeni efekat ranije mogao postići sa dvije čaše alkoholnog pića, sada je za taj isti efekat potrebno pet. Osim toga, znatno je povećana i psihološka zavisnost. Osobe koje su ranije pile dva do tri puta sedmično, sada to čine svakog dana. Psihofizička sposobnost je, posljedično svemu, smanjena. Aktivnosti koje iziskuju više pažnje, preciznosti i koncentracije se otežano obavljaju.

Faza psihološke zavisnosti: Ukoliko se tokom svakodnevice osoba suoči sa bilo kakvom situacijom, ili izazovom koji predstavlja izlazak iz zone komfora različitog inteziteta, alkohol se upotrebljava kao kompenzacija mehanizmu prevazilaženja. U suštini, u okviru ove faze, uz veliki broj aktivnosti, prisutna je značajna potreba da se ista isprati pićem, bez obzira na to da li je dešavanje/aktivnost pozitivne ili negativne konotacije. Alkohol se sada već, skoro pa rituelno uključuje u svakodnevicu, a pojedinac se ne osjeća potpunim ukoliko isti ne konzumira.

Ovu fazu karakteriše i smanjenje funkcije, ili njen potpuni nedostatak, u okviru ispoljavanja odgovornosti. Dodatno, osobi nedostaje sposobnost samoprocjene i kritičnost koju ljudi obično ispoljavaju u svakodnevici (briga o svom izgledu, o tome na koji način će se ponijeti u razgovoru, briga o sopstvenom predstavljanju pred društvom, o mogućem neuspjehu i slično).

Ipak, uslijed velike tolerancije društva na alkohol, posljedice dospijevanja u ovu fazu alkoholizma se i dalje mogu dobro prikriti.

Posljednja faza – Toksikomanska faza: Ključno je navesti da ona podrazumijeva kompletnu zavisnost. Prvenstveno, odlikuje je fenomen prve čaše. Kada osoba počne sa pijenjem, osjeća da ne može da se zaustavi, odnosno, nastavlja da pije dok ne dođe do stanja potpunog opijanja. Javlja se i alkoholna amnezija – ona podrazumijeva gubitak sjećanja na dio dešavanja koja su se odvijala u periodu pijanstva. Važno je razlikovati benignu i malignu amneziju. Beningna se obično ne veže za osobe zavisne od alkohola, već se javlja kao jedna od reakcija organizma (koji nije naviknut na alkohol) na drastično opterećenje alkoholom tj, na akutno trovanje alkoholom. Sa druge strane, maligna alkoholna amnezija je tipična za osobe zavisne od upotrebe alkohola, za koju se smatra da potiče od oštećenja na mozgu.

Apstinencija, odnosno uzdržavanje od posezanja za alkoholom, u ovoj fazi je skoro pa nemoguća.

U krajnjim fazama zavisnosti, tolerancija organizma na alkohol drastično opada, te je osobi dovoljna jedna do dvije čaše pića da dođe do opijanja.

Spomenuta, generacijama unazad prisutna, tolerancija našeg društva na alkohol utiče na nedostatak svijesti pojedinaca koji su zavisni od konzumacije alkohola o sopstvenom problemu i nemogućnosti raspoznavanja objašnjenih faza razvoja alkoholizma. Ovakvo stanje može ukazati na to da je mnogo veći postotak osoba koji se nalaze u začaranom krugu zavisnosti, u odnosu na to koliko okolina ima kapaciteta i znanja da iste uoči.

Ovaj članak je nastao kao proizvod projekta Podrška porodicama u suočavanju sa kriznim situacijama nastalim zloupotrebom psihoaktivnih supstanci.

NVO CAZAS u sklopu ovog projekta obezbjeđuje besplatne usluge savjetovanja osobama koje konzumiraju droge i/ili alkohol, kao i ostalim članovima porodice koji su pogođeni zavisnošću od psihoaktivnih supstanci, i to putem organizovanja individualnih i grupnih savjetovanja. Sesije pružaju stručni radnici.

Ukoliko se vi lično suočavate sa problemom korišćenja droga i/ili alkohola, ili imate člana porodice koji koristi psihoaktivne supstance i potrebna vam je podrška, možete se javiti za razgovor sa stručnim licima, i to putem mail-a: office@cazas.org ili na broj telefona: 067 602 345