Svijest o sebi i drugima
Društvena svijest jeste skup internalizovanih vrijednosti, to jest – moralni kompas, koji tokom odrastanja poprimamo, gradeći ga na osnovu uticaja okoline (ili kao reakcija na nju) u kojoj se nalazimo. Moralnost koja se uči i određeni stavovi koji se prihvataju kao sopstveni, obično su propraćeni emotivnim nabojem, pa se svakodnevno ispoljavaju ponašajnim putem. Društvena svijest […]
Društvena svijest jeste skup internalizovanih vrijednosti, to jest – moralni kompas, koji tokom odrastanja poprimamo, gradeći ga na osnovu uticaja okoline (ili kao reakcija na nju) u kojoj se nalazimo. Moralnost koja se uči i određeni stavovi koji se prihvataju kao sopstveni, obično su propraćeni emotivnim nabojem, pa se svakodnevno ispoljavaju ponašajnim putem.
Društvena svijest je izgrađena u vidu moralnosti, vrijednosti, stava i tiče se prvenstveno osnovnih dešavanja sa kojima se svakodnevno suočavamo (odnos prema porodici, prijateljima, odlazak u školu, na posao, ponašanje u prodavnici), pa sve do širih tema i aktivnosti na nivou zajednice – trenutni položaj ranjivih grupa u državi. Sve navedeno će, u zavisnosti od ličnog stava osobe prema temi, kod nje, uslijed emotivnog naboja, uzrokovati ponašajnu reakciju u raznolikim životnim konceptima.
Odrastanjem izgrađena moralnost kod nas budi osjećaj ponosa, sreće i zadovoljstva kada uradimo nešto što smatramo pravičnim. Sa druge strane, bilo kakvo djelo koje je poteklo od nas samih, a smatramo ga nepravednim, ili neadekvatnim, povezivaćemo sa osjećajem krivice, srama i žaljenja.
U razvojnom periodu prije adolescencije, djeca postaju sve svjesnija sebe i grade samoupouzdanje na osnovu do tada razvijenih sposobnosti. Na početku puberteta, nailazi period u kom adolescenti osjećaju i vjeruju da okolina uveliko primjećuje i zanima se za njihov fizički izgled, ponašanje i aktivnosti. Osim toga, adolescenti nerijetko vjeruju da je ono što u datom trenutku osjećaju jedinstveno i nepovezivo sa bilo čim kroz šta bi neko iz okoline mogao proći. Pored bujice raznovrsnih emocija kojima su ispunjeni na dnevnom nivou, ovakvo mišljenje prema okolini čini da se adolescenti još više zatvaraju, osjećaju usamljenim i preispituju samopouzdanje koje su gradili do tada.
Adolescencija podrazumijeva godine u kojima je ključno izgraditi samostalnost, pa se i sami adolescenti više okreću svojim vršnjacima u odnosu na porodicu. Posljedično tome, određen dio novoizgrađenih stavova nastaje pod uticajem okoline kojoj se žele prilagoditi.
Veoma je važan prelazni period u odrastanju u kom centar društvenog života prelazi sa porodice na širu okolinu, pri čemu se talenti i interesovanja otkrivaju u otvorenijoj i raznovrsnijoj sredini. Samim tim, kod adolescenata se adekvatno razvija svijest o različitosti, njihov moralni kompas više ne opstaje isključivo pod uticajem vrijednosti naslijeđenih od porodice, već postaje otvoren i prihvatajući i za ostale kulture, drugačije navike, vjerovanja i načine iznošenja stavova.
Društvena svijest se razvija preko nekoliko stubova:
Perspektive i emocije – adolescenti i djeca uče kako da tumače tuđu perspektivu određene situacije i emocije drugih pojedinaca u istim.
Samospoznaja – oni definišu i kontrolišu sopstveni sistem vjerovanja, svoje motivacije, misli i emocije.
Zajednički prostor – shvataju da svako ima jednako pravo da bude dio zajedničkog prostora i uče da ga harmonično dijele. U skladu sa tim, razumiju kako da se prilagode i doprinesu različitim sredinama, bez da osjećaju potrebu da mijenjanju sopstvene odlike ličnosti.
Adolescenti vremenom shvataju koji društveni koncepti im prijaju, kojima se žele prilagoditi i koji se poklapaju sa dotadašnjim sistemom vrijednosti. Ukoliko dođe do nepoklapanja između društvenog koncepta čiji su trenutni dio i postojećeg sistema vrijednosti, adolescenti pokušavaju izmijeniti, dopuniti sistem vrijednosti, ili promijeniti okolinu. Ključno je u ovom momentu donijeti pravilnu odluku, uzimajući u obzir potrebu da se ostane vjerodostojan sebi, ali i optimalno rješenje za njihov dalji razvoj.