Da li vašem mentalnom zdravlju treba više pažnje?

Priču o važnosti dostizanja i/ili održavanja mentalnog zdravlja možemo započeti vođeni jedinstvenom definicijom. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, generalno zdravlje predstavlja „kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći“. Princip u koji nas definicija SZO uvjerava jeste da je isključivo izbjegavanje i borba protiv bolesti neadekvatno poimanje zdravlja. Osim toga, pod […]

Priču o važnosti dostizanja i/ili održavanja mentalnog zdravlja možemo započeti vođeni jedinstvenom definicijom. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, generalno zdravlje predstavlja „kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći“.

Princip u koji nas definicija SZO uvjerava jeste da je isključivo izbjegavanje i borba protiv bolesti neadekvatno poimanje zdravlja. Osim toga, pod teretom aktuelnih somatskih problema, pojedinci zanemaruju apsolutnu uvezanost mentalne dobrobiti i fizičkog stanja, te se ne informišu dovoljno o tome koliko jedno može uzrokovati promjene u drugom – u pozitivnom, ali i negativnom smjeru. Posljedično tome, ne razmišljajući mnogo o vezi između „uma i tijela“, vremenom zapadaju u njima neočekivana somatska stanja, što bi, da su se ranije osvrnuli na unaprijeđenje svoje mentalne dobrobiti, u nerijetkim slučajevima moglo biti preduhitreno i spriječeno.

Pod uticajem svakodnevnih stresora, pojedinci vremenom kreiraju sopstvene mehanizme prevazilaženja, koji, pri hroničnoj izloženosti stresu, ili u novonastalim okolnostima više nijesu dovoljni, te dolazi do psiholoških kriza.

Koji su znaci koje možemo samostalno prepoznati, a da potencijalno ukazuju na ugroženost našeg mentalnog zdravlja?

Osjećaj odvezanosti: Karakteriše ga neodređen, ali dugotrajan utisak da je osoba izdvojena iz sopstvenog životnog iskustva, da joj se kontrola nad svojim životom ne čini dovoljno stvarnom, te da je izdvojena i iz realnog poimanja svoje okoline. U ekstreminijim slučajevima može doći do stanja derealizacije, gdje osoba osjeća potpunu odvojenost od okoline i ne stiče utisak da su dešavanja oko nje realna, ili spontana.

Povlačenje: Odnosi se na povlačenje i svjesno izdvajanje iz društva, društvenih dešavanja. Pojedinac izbjegava okupljanja, ili interesovanja koja su mu ranije predstavljala zadovoljstvo, više nema afinitet da ih ostvaruje, ili su za njega izgubila svrhu. Osoba se sve više priklanja samoći, ali joj ona ne predstavlja olakšicu, jer produženo gubljenje interesovanja podrazumijeva rastući teret.

Apatija: Uvezano sa prethodnim, a podrazumijeva gubitak inicijative, ili želje da se učestvuje u bilo kakvoj aktivnosti. Ove aktivnosti mogu predstavljati nešto novo od čega osoba u datom trenutku zazire, ili nešto što joj je ranije predstavljalo zadovoljstvo, te je sada odbija.

Promjene u uspostavljanju ili održavanju odnosa: Povlačenje, apatija i krivica uslijed izostanka osjećaja postignuća može zajednički uzrokovati izdvajanje iz društva ljudi koji su ranije predstavljali sistem podrške za osobu koja ima poteškoće u mentalnom zdravlju. Osoba nema volju za održavanjem kontakta, niti ostvarenjem novih poznanstava.

Promjene raspoloženja: Brze ili drastične promjene u okviru afektivnih stanja, gdje bi posebnu pažnju trebalo obratiti na povećanu iritabilnost, ili sve dugotrajnije priklanjanje depresivnim raspoloženjima.

Promjene apetita ili sna: Skreće se pažnja, opet, na drastične promjene u apetitu (vidljivo povećan, ili smanjen), kao i redukovan kvalitet sna, a njegovo primijetno i hronično produženje, ili skraćenje.

Problemi u kogniciji: Mogu podrazumijevati oslabljenu koncentraciju, pamćenje, kao i probleme u logičkom zaključivanju. Osoba u datim momentima teško da može razaznati uzročnik ovakvih dešavanja.

Smanjena sposobnost svakodnevnog funkcionisanja: Shodno gorenavedenom, osoba primjećuje znatno smanjenu funkcionalnost u obavljanju svakodnevnih obaveza – u školi, na fakultetu, poslu, sportskim ili rekreativnim aktivnostima. Ključno je navesti da pojedinac osjeća poteškoće u izvršavanju već poznatih zadataka, a da u takvim slučajevima ranije nije primjećivao probleme sličnog inteziteta.

Povećana senzitivnost: Uključuje veću osjetljivost na okolne podražaje, te se osobe u ovim slučajevima nerijetko isključuju iz društvenih dešavanja koja bi ih na ovaj način mogla trigerovati.

U slučajevima gdje kod sebe, ili osoba koje su u bliskom okruženju prepoznajete kombinaciju ovih znakova, ključno je biti svjestan da je podrška prisutna u različitim oblicima i da se uvijek može potražiti. Pored već formiranog sistema podrške (bliskih ljudi), u Crnoj Gori u sklopu domova zdravlja postoje centri za mentalno zdravlje, gdje se može zatražiti stručna pomoć. Osim toga, u sklopu raznih nevladinih organizacija postoje usluge besplatnog savjetovanja sa pshologom, među kojima je i NVO CAZAS.

Svi navedeni znaci, to jest njhova kombinacija ne podrazumijevaju nužno problem sa mentalnim zdravljem, ali jesu bitan podstrek da se potraži pomoć u cilju provjere i/ili unaprijeđenja mentalnog zdravlja.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta (Mo)mentalno zdravlje 2.0 podržanog kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.