Psihičke krize: Izazov, ne i bolest

Psihička kriza podrazumijeva očekivanu i normalnu reakciju u odnosu na novonastalu situaciju koja odmiče od „normale“ na koju je osoba, do tada, bila naviknuta. Pojedincu su predočene nove, nepovoljne okolnosti, na koje je potrebno da se navikne, adaptira, kako bi se iste prevazišle. Sve navedeno iziskuje od osobe da presispita i u najkraćem mogućem roku […]

Psihička kriza podrazumijeva očekivanu i normalnu reakciju u odnosu na novonastalu situaciju koja odmiče od „normale“ na koju je osoba, do tada, bila naviknuta. Pojedincu su predočene nove, nepovoljne okolnosti, na koje je potrebno da se navikne, adaptira, kako bi se iste prevazišle. Sve navedeno iziskuje od osobe da presispita i u najkraćem mogućem roku oblikuje svoje dosadašnje mehanizme prevazilaženja onome što mu se u sadašnjosti događa.

Kako bi se lakše shvatila definicija krize, spominjemo Kaplanovo (1964) objašnjenje – kriza se mora razumjeti kao kratka psihička pometnja koja se događa s vremena na vrijeme osobama čiji životni problemi u datom trenutku prevazilaze njihove kapacitete. Samim tim, ključno je razumjeti da krizno stanje nije psihička bolest, te se ne može kao takva tretirati, ili riješiti.

Veliki broj autora pravi distinkciju između kriznog stanja i krizne situacije. Dok je krizna situacija zbir okolnosti (obično onih spoljašnjih), koje uzrokuju krizu, krizno stanje je lični doživljaj (koji pojedinac prerađuje) datih posljedica krizne situacije.

Koje vrste kriznih situacija postoje? Osnovna podjela je na razvojne, odnosno normativne – vrsta krize koja uključuje dešavanja tokom normalnog razvojnog procesa. Neki od primjera su: adolescencija – sam period prelaska iz djetinjstva i svega na šta je osoba naviknuta u tom periodu, u stadijum bržeg razvoja, privikavanja na nove identitete i uloge u društvu. Još primjera razvojne krize može biti prelazak iz škole na fakultet, pronalazak ili promjena posla, pezionisanje…

Postoje i situacione tj. nenormativne krize. One postoje kao posljedica neočekivanih događaja koji narušavaju dotadašnji uobičajeni način života. Nasuprot razvojnim krizama, nijesu očekivane, niti predvidljive, a često zahtijevaju brzo i efikasno rješavanje. Na primjer, situaciona kriza može biti prirodna katastrofa, automobilska nesreća, gubitak posla, doživljeno nasilje, gubiotak voljene osobe…

Među specifičnijim vrstama krize uključujemo kolektivne krize – one pogađaju veće grupe ljudi, ili zajednice, a najčešće ih uzrokuju društveni, politički ili ekonomski faktori, a primjeri njih su ekonomska ili politička kriza.

Traumatske krize su one koje ostavljaju teške psihičke posljedice, a izazvane su traumatičnim događajima – ukoliko se krizna stanja izazvana ovom vrstom krizom ne prerade adekvatno, postoji velika šansa da će data kriza prerasti u određeni psihički poremećaj (npr. PTSP – Posttraumatski stresni poremećaj).

Kako osoba reaguje na krizne situacije?

Reakcije u kriznim situacijama možemo svrstati u nekoliko grupa.

Kognitivne reakcije na krizu uključuju konfuziju, poteškoće u koncentrisanju, „rupe“ u sjećanju, česte misli o događaju (ili izbjegavanje misli i prisjećanja o istom).

Fizičke reakcije tiču se nedostatka sna (insomnija), konstantne potrebe za hranom, ili drastičnog gubitka apetita, glavobolje, izmorenosti…

Emocionalne reakcije obično se ispoljavaju u vidu ljutnje, anksioznosti, frustracije, apatije, depresije…

Bihejvioralne reakcije uključuju povećanu opreznost i reaktivnost na spoljašnje stimulanse, promjene u svakodnevnim navikama, konstantan nemir, upotreba psihoaktivnih supstanci…

Promjene koje se dešavaju u psihičkom životu osobe tokom kriznih stanja jesu nešto što je potrebno adekvatnim i brzim reagovanjem sanirati i ispratiti. Psihološka prva pomoć je oblik djelovanja koji uveliko pomaže u datim situacijama, te ukoliko se pravilno primijeni, značajno umanjuje kasnije potencijalne posljedice na psihološku, ali i cjelokupnu dobrobit osobe koja se našla u ovakvoj vrsti krize.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta (Mo)mentalno zdravlje 2.0 podržanog kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost NVO CAZAS i autora/ki istog i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.