Tajna snage zagrljaja

Zagrljaji imaju mnogo veću snagu i moć nego što mnogi to znaju. Zagrljaji su nam svakodnevno potrebni, kako bismo rasli u duhovnom smislu. Samo jedan dodir – zagrljaj, može nam popraviti raspoloženje i učiniti nam dan ljepšim i ispunjenijim. Stručnjaci tvrde da četiri zagrljaja dnevno mogu produžiti život i učiniti ga ljepšim. Tačnije, četiri zagrljaja […]

Zagrljaji imaju mnogo veću snagu i moć nego što mnogi to znaju. Zagrljaji su nam svakodnevno potrebni, kako bismo rasli u duhovnom smislu. Samo jedan dodir – zagrljaj, može nam popraviti raspoloženje i učiniti nam dan ljepšim i ispunjenijim. Stručnjaci tvrde da četiri zagrljaja dnevno mogu produžiti život i učiniti ga ljepšim. Tačnije, četiri zagrljaja su nam potrebna za preživljavanje, osam za održavanje i dvanaest za napredovanje. Naučno je dokazano da dodir ima vrlo važan uticaj na tjelesno i mentalno zdravlje. Dodir snižava krvni pritisak i stopu otkucaja srca, povećava imuni sistem i ublažava bol. Zagrljaji čine da se u našem tijelu oslobađa oksitocin, hormon koji navodi ljude da se osjećaju sigurno i koji snižava nivoe kortizola, čime se smanjuje stres, anksioznost i usamljenost.

Istraživanja pokazuju da od grljenja zavisi čak i naša emocionalna inteligencija. Vjeruje se da će ona djeca koja se više grle, biti emocionalno inteligentnija od one koju su manje grlili. Sama povezanost majke i bebe u ranom uzrasnom periodu nam na slikovit način to i prikazuje. Razvoj povezanosti, odnosno attachment veze između majke i djeteta nam govore koliko je blizak kontakt, dodir od rođenja, kao i ta sigurnost – bitna za naš emocionalni razvoj. Kao što znamo, u ranom periodu života, bebe imaju potrebu za nježnošću i pažnjom majke. Najviše se grle i ljube bebe i mala djeca, a istraživanja su pokazala da su djeca koju roditelji često grle, manje podložna bolestima i  odrastaju u osobe koje imaju više sigurnosti, samopouzdanja u sebe. Bebu u nekim situacijama najviše smiri zagrljaj majke, njen dodir i sama njena blizina.

Zagrljaji su bitni za emocionalni razvoj djeteta. Zagrljaji su susret i dodir dvije duše koje vape za bliskošću. U zagrljajima se krije tajna sreće. Čudno je da ljudi nerijetko izbjegavaju zagrljaje, kad uzmemo u obzir činjenicu  da smo od rođenja zavisni od bliskog kontakta sa ljudskim bićem. Taj prvi susret majke sa bebom, prvi zagrljaj, nešto je posebno za majku i bebu, jer se tada beba umiri i osjeti ovozemaljsku dušu.

U odraslom dobu važi slična zakonitost. Ono što nas smiri kada smo tužni ili kada imamo loš dan, su upravo zagrljaji, koji imaju ljekovitu moć. Ponekad, zagrljaj može značiti više nego riječi. Zagrljaji se duže pamte. Nerazumijevanje u ljudskim odnosima nestaje kada se istinski prigrle dvije duše i osjete se dva srca. On ima moć iscjeljenja. Može zaliječiti slomljeno srce. U teškim trenucima, kada srce pati, ono što može umiriti dušu, jeste zagrljaj voljene osobe, koji nam poručuje da nijesmo sami i da postoji neko ko nas voli i brine o nama. Zagrljaj nam poručuje da su neke ruke, sigurne luke. Luke koje nam pružaju utočište u kom bivamo što čovjek jeste – ranjiv. Nije slabost čovjeka želja da bude emotivno povezan sa nekim, nasuprot – to je izvor hrabrosti. Hrabrost koja nas pokreće. Tako i zagrljaj pokreće čovjeka, daje mu snagu da bude ono što čovjek istinski jeste, sa svim svojim manama i vrlinama.

Zagrljaj ima veliku moć, zagrljaj je baza svih sigurnosti. Zagrljaj je važan i neprocenjiv aspekt emocionalne povezanosti. Zagrljaj nam pruža osjećaj ljubavi, sigurnosti i udobnosti, što nas čini jačim i sposobnijim da se suočavamo sa životnim izazovima. Zagrljaj nas uči da cijenimo emocije i da slušamo sopstveno srce, što je ključno za zdrave i duge veze sa drugima i sa samim sobom.

Trenutak tišine kada se dvoje zagrle i čuju jednom drugom otkucaje srca je nezaboravan i donekle magičan. Svi mi želimo da se osjećamo voljeno i sigurno, a iskren zagrljaj može nam pružiti upravo to. Zagrljaj nas uči da cijenimo emocije i da se držimo sopstvenih osjećanja. Upravo mir koji nastupi kada se dvoje ljudi grli je ljekovit, jer, makar u tom momentu, nestaje bol i briga. Sa svakim zagrljajem, dolazi i snažan osjećaj udobnosti, ali i ranjivosti.

Želja za emotivnom povezanošću nije odlika nesamostalnosti, već nešto prirodno, podrazumijevano, nešto što nas čini jačim. Kada smo u zagrljaju voljene osobe, svijet staje i znamo da smo na sigurnom mjestu. U sigurnom utočištu. Treba spoznati ljekovita svojstva zagrljaja,  jer  ko smo mi kada nismo povezani sa drugima, kada ne osjećamo nečiju dušu? Zagrljaj može dati ,,vještačko disanjeonima koji su već odavno ,,hladni”. ,,Hladnijer bježe od svojih osjećanja, bježe od bliskosti ljudi, kao da će im to onemogućiti život. Nekada riječi ne mogu umiriti nečiju dušu. Zagrljaj pruža nadu, ljubav, život. Pruža sve ono što neki ljekovi ne mogu, što nauka ne može da objasni, ali mogu iskrene i tople duše kojima zagrljaj nije mala stvar.

Zato, danas zagrlite nekog, razveselite nečije srce, jer zagrljaj može otkloniti apatiju, loše raspoloženje i učiniti vas i one koje grlite, srećnijim.

 

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta (Mo)mentalno zdravlje 2.0 podržanog kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

 

Autorka: Jovana Lončar