Bolesti zavisnosti-Izazovi savremene društvene stvarnosti
Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao „Stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance“. Zavisnost se može ispoljavati kao zavisnost od kocke, alkohola, droge, duvana, ljekova, interneta, kupovine, itd. Zavisnost je kompleksno pitanje koje […]

Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao „Stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance“.
Zavisnost se može ispoljavati kao zavisnost od kocke, alkohola, droge, duvana, ljekova, interneta, kupovine, itd. Zavisnost je kompleksno pitanje koje može biti uzrokovano raznim biološkim (genetski, neurološki i idiosinkrazijski faktori, biološke osnove psihološkog funkcionisanja), psihološkim (nesigurnost, agresivnost, uznemirenost, usamljenost, napetost, manjak samokontrole, siromašne socijalne vještine), interpersonalnim (funkcionisanje porodice, vršnjački odnosi) i socijalnim faktorima (marginalne grupa kojima mladi pripadaju, grupe u kojima se zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance, tolerantan odnos škole, vršnjaka i zajednice u odnosu na upotrebu psihoaktivnih supstanci, partnerski odnosi u kojima se zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance). Važno je napomenuti da nijedan faktor nije direktan uzročnik razvoja bolesti, već se u većini slučajeva razvija interakcijom više njih.
Bolesti zavisnosti spadaju u grupu najčešćih bolesti savremenog čovjeka. Brojna istraživanja ukazuju na njihovu široku rasprostranjenost u opštoj populaciji, koja u nekim sredinama ima epidemijske razmjere. Štetna upotreba ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci definiše takav obrazac upotrebe supstance koji dovodi do oštećenja zdravlja koje može biti fizičko ili mentalno i koje traje najmanje mjesec dana ili se više puta ponavljalo tokom perioda od godinu dana. Oštećenje zdravlja jasno je izazvano korišćenjem supstanci i nije u vezi sa drugim zdravstvenim poremećajem.
Zavisnost postoji ako su najmanje tri, od navedenih šest dijagnostičkih kriterijuma, prisutna mjesec dana ili su se više puta ponavljali tokom godinu dana:
Jaka želja i osjećaj prinude za uzimanjem supstance;
- Smanjena sposobnost kontrole i neupsješni pokušaji da se smanji uzimanje supstnace;
- Pojava apsitinencijalnog sindroma (fizičkog) kod smanjenja ili prekida unošenja supstance;
- Tolerancija na dejstvo supstance i neophodnost povećanja doze da bi se postigli željeni efekti;
- Preokupiranost supstancom i zapostavljanje svih drugih aktivnosti;
- Nastavljanje sa uzimanjem supstance uprkos znanju o njenim štetnim efektima;
Svjetska zdravstvena organizacija alkoholizam posmatra kao medicinsko-psiho-socijalni problem, te ga stoga definiše kao bolest koja zbog prekomjerne dugotrajne upotrebe alkoholnih pića dovodi do oštećenja svih organa i poremećaja svih čovjekovih funkcija, psihičkih poremećaja i oštećenja moralnih načela. Ovu bolest karakteriše nekontrolisana konzumacija alkohola, psihološka i/ili fizička zavisnost i brojni zdravstveni problemi i socijalne (porodične, profesionalne) posljedice.
Alkoholizam je bolest na trećem mestu po učestalosti, odmah nakon kardiovaskularnih i malignih oboljenja. Svjetska zdravstvena organizacija ističe da 3% stanovništva boluje od ove bolesti. Da bi se shvatila složenost bolesti, ovaj broj treba pomnožiti sa tri, jer alkoholizam ugrožava najmanje tri osobe iz okoline zavisnika.
Upotreba droga, a naročito kombinovana upotreba više supstanci, veoma je česta naročito među mladima. Poslednjih godina sve je češća upotreba sintetičkih droga.
Bolesti zavisnosti direktno ili indirektno utiču na sve faze životnog ciklusa pojedinca i porodice, onemogućavajući funkcionisanje čovjeka u sferama ličnog, porodičnog, profesionalnog i socijalnog funkcionisanja.
Ovaj članak je izrađena u okviru projekta “Inkluzijom do zdravlja!” koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.