Promjena počinje s tobom: Šta Možeš Uraditi Protiv Govora Mržnje
Govor mržnje je svaki vid izražavanja koji podstiče, promoviše, širi ili opravdava nasilje, mržnju ili diskriminaciju neke osobe ili grupe osoba zbog rase, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, porijekla i ostalih ličnih svojstava (Komitet ministara Savjeta Evrope). Šta možeš da učiniš kada prepoznaš govor mržnje Kada si meta govora mržnje ili kada primijetiš govor […]

Govor mržnje je svaki vid izražavanja koji podstiče, promoviše, širi ili opravdava nasilje, mržnju ili diskriminaciju neke osobe ili grupe osoba zbog rase, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, porijekla i ostalih ličnih svojstava (Komitet ministara Savjeta Evrope).
Šta možeš da učiniš kada prepoznaš govor mržnje
Kada si meta govora mržnje ili kada primijetiš govor mržnje, koji je nekome drugome upućen, često se možeš osjetiti uznemireno, zbunjeno i uplašeno. Važno je da znaš da nisi sam/a. Bitno je da imaš u vidu kome se možeš obratiti za pomoć i na koji način.
Roditeljska podrška/podrška vršnjaka
Roditelji ti mogu pomoći da razumiješ da je svaka vrsta govora mržnje neprihvatljiva. Obraćanjem roditeljima olakšaćeš sebi i moći ćeš bolje da shvatiš na koji način treba da djeluješ. Oni te mogu ohrabriti da zauzmeš svoj stav i da razumiješ konkretne primjere govora mržnje sa kojima se suočavaš. Roditelji, podstaknuti razgovorom sa tobom, mogu samoinicijativno da reaguju i preduzmu korake za suzbijanje govora mržnje na koje ti u određenom trenutku možda nijesi spreman/na.
Osim roditelja, jako je važno da razgovaraš sa svojim vršnjacima/kinjama. Budući da prolazite kroz istu životnu fazu, zajedno možete da pričate o problemima sa kojima se suočavate, ali i da jedni druge učite toleranciji, inkluziji i ravnopravnosti, kao suštoj suprotnosti govoru mržnje. Razgovor sa vršnjacima/kinjama podstiče solidarnost prema onima koji su direktno pogođeni govorom mržnje. Mladim ljudima je jako važno da osjećaju da ih njihovo društvo podržava, zato sa svojim prijateljima/cama razgovaraj o onome što te tišti. Možda su neki od njih imali slične probleme i moći ćete lakše da razumijete jedni druge.
Stručna podrška
Jedan od jako važnih mehanizama koje možeš da upotrijebiš, kada primijetiš govor mržnje, je da se obratiš ljudima koji na stručan način mogu da ti pomognu. U svojoj ustanovi, potraži psihologa/škinju ili pedagoga/škinju. Ukoliko to ne želiš, takođe možeš da se obratiš nevladinim organizacijama u svom gradu/državi koje se bore protiv govora mržnje i štite prava LGBTI osoba. U tim organizacijama pristup psihološkoj podršci je najčešće besplatan i podliježe anonimnosti. Važno je da koristiš mehanizme stručne podrške jer ti ona može pomoći da emotivno isprocesuiraš nešto što ti se dogodilo, ali takođe i da ti olakša način reagovanja na govor mržnje. Psiholozi/škinje mogu da te opreme određenim vještinama koje će dovesti do toga da razumiješ da ne treba da se povlačiš u sebe, osjećaš krivicu ili stid, ali i da je u redu da odmah ne znaš šta treba da radiš. Osim psihološke podrške, nevladine organizacije nerijetko pokreću kampanje i javno osuđuju primjere govora mržnje.
Pravna zaštita
Značajno je da znaš da si pravno zaštićena/a. To znači da država ima određene mehanizme koje možeš da upotrijebiš kada prepoznaš govor mržnje.
Da bi prijavio/la govor mržnje, možeš se obratiti institucionalnim organima, poput Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman), koji ima ovlašćenja da, između ostalog, postupa po pritužbama, donosi mišljenja i daje preporuke, pokreće ili se umiješa u sudski postupak, ali i da inicira prekršajni postupak za govor mržnje (Zakon o zabrani diskriminacije član 21, st. 1). Važno je da znaš da se prekršajni postupak može pokrenuti i kada je u pitanju govor mržnje na društvenim mrežama.
Ukoliko primijetiš govor mržnje u komentarima na portalima, možeš se javiti uredništvu medija koje je dužno da ukloni komentar u roku od 60 minuta od dobijanja prijave.
Ako prepoznaš da mediji u svom sadržaju promovišu, podstiču ili šire govor mržnje, možeš se obratiti ombudsmanu/ki tog medija, ali i Agenciji za elektronske medije, ako je u pitanju audio-vizuelna medijska usluga.
Ovaj članak je nastao kao dio kampanje u okviru projekta “Na putu jednakosti” koji je finansiran od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava