Moje putovanje: Coming out!
Coming out (Kaming aut) je proces koji neke osobe koje se identifikuju kao lezbejke, gej, biseksualne, transrodne, queer ili prolaze kroz proces istraživanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta (LGBTQ+) doživljavaju dok govore sebi, porodici, prijateljima i društvu o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Za pojedince koji se identifikuju kao LGBTQ+, razvoj seksualnog identiteta može […]

Coming out (Kaming aut) je proces koji neke osobe koje se identifikuju kao lezbejke, gej, biseksualne, transrodne, queer ili prolaze kroz proces istraživanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta (LGBTQ+) doživljavaju dok govore sebi, porodici, prijateljima i društvu o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Za pojedince koji se identifikuju kao LGBTQ+, razvoj seksualnog identiteta može biti složen i težak proces.
Proces coming out-a je različit za svakoga. Bilo da lezbejka, gej, biseksualna, transrodna ili queer osoba, kada prolaze kroz proces outovanja, pojedinci se suočavaju sa jedinstvenim skupom problema zasnovanih na ličnim okolnostima – uključujući godine, mjesto gdje žive, porodični status, klasu, etničku pripadnost, rodni identitet, seksualnu orijentaciju i bezbroj drugih faktora. Bez obzira na to kako se neko identifikuje, zajednički faktor je da svaka osoba donosi duboko ličnu odluku o tome kome, ako ikome, može povjeriti svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.
O ovoj temi razgovarali smo sa psihološkinjom Nikolinom Radović, koja ističe da outovanje predstavlja proces, a ne trenutak. Važno je da, sa jedne strane, budemo sigurni u odluku o outovanju i pronađemo pravu, sigurnu grupu kojoj ćemo prvo reći. Sa druge strane, kada nam se neko outuje važno je budemo podrška i osnažujemo druge koji prolaze kroz proces.
Svoje iskustvo sa nama podijelila je i pripadnica LGBTQ+ zajednice, koja nam je ispričala kako je tekao proces outovanja u njenom slučaju kao I kako posmatra položaj zajednice u Crnoj Gori.
U cilju njene zaštite i poštujući njenu privatnost, identitet djevojke neće biti otkriven već će u daljem tekstu biti označena lažnim imenom Marija.
- Šta je neophodno da znamo prije odluke o outovanju?
Nikolina: Prije svega, kada se odlučite za outovanje važno je da imate jasnu sliku o sebi, svojoj seksualnoj orijentaciji i identitetu roda. Razumijevanje vlastitog identiteta pomaže vam da se osjećate sigurno i samopouzdano kada podijelite tu informaciju s drugima.
Potom, važno je I da posmatratate svoje okruženje i procijenite koliko je sigurno outovati sebe. Neki ljudi žive u podržavajućim sredinama gdje će njihova seksualna orijentacija ili identitet roda biti dobro prihvaćeni. Međutim, drugi mogu biti suočeni s neprijateljstvom, osudom ili diskriminacijom. Procijenite rizike i imajte na umu svoju sigurnost prije nego što predeuzmetete korake prema outovanju.
Dalje, imajte na umu da je podrška od strane bliskih ljudi, poput porodice i prijatelja, izuzetno važna. Razmislite o tome ko će biti važan dio vašeg života nakon outovanja i kako bi mogli reagovati na tu informaciju. Pronalaženje grupa podrške ili organizacija koje se bave LGBTQ+ zajednicom može biti korisno kako biste se osjećali manje izolovano i pronašli ljude koji prolaze kroz slična iskustva. Podrška je izuzetno važna upravo u situacijama kada naiđete na neodobravanje I osudu od ljudi kojima ste se outovali. Budite svjesni da ljudi mogu imati različite reakcije na vaše outovanje. Neki će biti podržavajući i prihvatljivi, dok će drugi možda biti zbunjeni, skeptični ili čak neprijateljski. Važno je da budete spremni na širok raspon reakcija i da naučite kako se nositi s njima. Neki ljudima će možda trebati vremena da prilagode svoje razumijevanje i prihvate vaš identitet.
Na kraju, zapamtite da outovanje može biti osnažujuće iskustvo, koje omogućava autentičnost i slobodu izražavanja. Međutim, takođe može biti izazovno. Razmotrite na koji način možete podržati sebe i ojačati svoje emocionalne resurse prije i poslije outovanja. To može uključivati vježbe samoprihvatanja, razgovor s terapeutom ili povezivanje s drugima u LGBTQ+ zajednici.
- Kako je kod tebe tekao proces outovanja? Šta ti je bilo važno u tim trenucima? Šta ti je bilo potrebno da čuješ od svoje porodice i/ili prijatelja?
Marija: Pa ja volim da kažem kako ne postoji jedan ”coming out” momenat i kao to je to, mi se svako malo autujemo nekome, ali pretpostavljam da se obično cilja na taj trenutak autovanja svojim najbližima iliti konkretno svojoj porodici. Što se mog iskustva tiče, kod mene je to išlo parcijalno, prvo jednom, pa drugom, pa trećem članu porodice, pa su tako su i feedbackovi bili raznoliki. Počevši od neprihvatanja i ćutanja o tome dugi niz godina, do potpuno novog iskustva u vidu prihvatanja i moje seksualnosti i moje partnerke i cijelog tog koncepta. Svakako, sve je teklo u granicama njihovih već postojećih uvjerenja, ali ne mogu da kažem da nisam zadovoljna/zahvalna.
Ako bih morala da konkretizujem šta mi je tačno bilo bitno i šta mi je bilo potrebno da čujem u tim trenucima, definitivno ću reći i da je to zavisilo od perioda u kojem sam se autovala. Kada sam se autovala majki, imala sam 17 godina i tada mi je najbitnije bilo da dobijem tu eksternu validaciju: da je okej i da to nije ništa strašno. Kada je uslijedilo autovanje bratu, koje se desilo prošle godine sa moje 23 godine, tada mi nije bilo potrebno da čujem da je okej, jer sam već bila uveliko svjesna toga, nego mi je trebalo da čujem recimo to da me prihvata takvu kakva jesam i da me neće odbaciti zbog toga. Dok u trećem slučaju, autovanje ocu, koje se desilo par mjeseci nakon prethodnog, najbitnije mi je bilo da čujem da imam njegovu podršku i da sam ja i dalje ona njegova ista ćerka kojoj se toliko obradovao kada se rodila.
- Koliko je stresan period outovanja za pripadnike/ce LBGTQ+ zajednice? Kako proces outovanja utiče na mentalno zdravlje? Koliko je važna podrška?
Nikolina: Period outovanja može biti izuzetno stresan za pripadnike LGBTQ+ zajednice. Svaki pojedinac doživljava svoje iskustvo na jedinstven način, ali postoje neki zajednički izazovi s kojima se mnogi suočavaju.
Outovanje može izazvati osjećaj straha, anksioznosti i neizvjesnosti. Osoba može brinuti o tome kako će drugi reagovati, hoće li biti prihvaćena ili odbačena, ili kako će se promijeniti njihovi odnosi s porodicom, prijateljima ili kolegama. Ova briga može dovesti do emocionalne napetosti, tjeskobe, depresije ili osjećaja usamljenosti.
Proces outovanja može, takođe, uticati na mentalno zdravlje. Mnogi ljudi se suočavaju s unutrašnjim konfliktima i pitanjima identiteta prije nego što se osjećaju spremnima da se otvoreno izraze. Takođe, suočavanje s negativnim reakcijama ili odbacivanjem može imati negativan uticaj na samopouzdanje i samopoštovanje.
Podrška je izuzetno važna tokom procesa outovanja. Osoba koja ima podršku bliskih prijatelja, porodice i zajednice ima veće šanse za uspješno suočavanje s izazovima. Podrška može doći u obliku emocionalne podrške, razumijevanja, prihvatanja i praktične podrške u pronalaženju resursa i zajednica koje pružaju podršku LGBTQ+ osobama.
Važno je napomenuti da svako iskustvo outovanja može biti jedinstveno, a pojedinačne reakcije i posljedice na mentalno zdravlje mogu varirati. Potrebno je individualno prilagođavanje i podrška kako bi se osiguralatokom procesa outovanja.
- Kako je biti pripadnica LGBTQ+ zajednice u Crnoj Gori? Koji su to izazovi sa kojim se suočavaš?
Marija: Pa biti pripadnica LGBTQ+ zajednice u Crnoj Gori sa svime što se dešava oko nas, sa mentalitetom I ukorijenjenim uvjerenjima I vrijednostima kojih se toliko grčevito držimo, iz mog ličnog iskustva, nije ni malo lak. Evo ja lično imam tu privilegiju da kažem da do sada nikad nisam imala direktno loše iskustvo zbog toga ko sam I šta sam, ali indireknto da, odnosno internalizovajući mnoštvo stvari. U to svrstavam strah, sramotu, krivicu, osjećaj da ne pripadaš, da si manje vrijedan, da nisi dovoljan/a, da si pogrešan/a i sve te neke poruke koje društvo oko tebe plasira, a ti ih prisvajaš i vremenom one preuzimaju kormilo i kreću da upravljaju tobom.
U mom iskustvu se to manifestovalo na način da ću recimo uvijek prije izabrati da idem negdje kolima nego pješke (nebitno je li sunce ili kiša, je li udaljenost 1 ili 10 kilometara) zato što sam se tako osjećala više sigurno I jer sam tako izbjegavala more neprijatnih pogleda koji bi se dešavali usput, dalje, tako što sam sama sebi oduzela moć izbora gdje ću uveče da izađem vodeći se mislima da li sam ja ovakva dobro došla u svaki lokal I na svako mjesto, hoću li opet doživjeti more neprijatnih pogleda I šaputanja, šta ako nekom zasmeta moje postojanje tu I stvori neki problem itd. Samim tim, sebe sam osudila na jedno ili dva mjesta gdje mogu izaći.
To što ne mogu s mirom kao I svi ostali ljudi da izađem u grad sa svojom partnerkom bez da razmišljam o deset potencijalnih loših/prijetećih situacija koje mogu da nam se dese samo zato što postojimo u tom prostoru takve kakve jesmo, to što kad hodamo kroz grad I samo pomoslim na to da je uhavtim za ruku I to u nekom najpasivnijem I najblažem mogućem obliku držim šestoro očiju otovrenih da bih ispratila sve što se dešava oko mene jer mi je u tim trenucima svako mogući prijetnja.