Liječenje zavisnosti i programi smanjenja štete: Inkluzija putem podrške

Upotreba psihoaktivnih supstanci predstavlja jedan od ključnih socijalnih izazova današnjice, posebno u slučajevima ranjivih kategorija stanovništva. Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao „Stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance“. Zavisnost se može ispoljavati […]

Upotreba psihoaktivnih supstanci predstavlja jedan od ključnih socijalnih izazova današnjice, posebno u slučajevima ranjivih kategorija stanovništva.

Prema shvatanjima Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost kao bolest definiše se kao „Stanje fizičke ili psihičke zavisnosti prouzrokovano stalnim uzimanjem jedne ili više vrsta psihoaktivnih supstanci, te nemogućnosti apstinencije i postojanje žudnje za korišćenjem psihoaktivne supstance“.

Zavisnost se može ispoljavati kao zavisnost od kocke, alkohola, droge, duvana, ljekova, interneta, kupovine, itd.

Bolesti zavisnosti spadaju u grupu najčešćih bolesti savremenog čovjeka. Brojna istraživanja ukazuju na njihovu široku rasprostranjenost u opštoj populaciji, koja u nekim sredinama ima epidemijske razmjere.

Liječenje bolesti zavisnosti je kompleksan i dugotrajan proces koji se odvija po fazama i podrazumijeva motivisanje pacijenta za liječenje, tretiranje intoksikacije i apstinencijalnog sindroma, brojnih psihijatrijskih i somatskih komorbiditetnih poremećaja kao i način organizovanja procesa resocijalizacije i reintegracije u porodičnu i socijalnu sredinu.

Prihvatanje liječenja je najčešće dug proces u kom protekne mnogo vremena od prvih upozoravajućih znakova zavisnosti do prihvatanja postojanja iste. U tom periodu problemi vezani za zavisnost se umnožavaju, usložnjavaju i održavaju sve dok njihov kvalitet i kvantitet bitno ne ugrozi zdravstveno, porodično, profesionalno i socijalno funkcionisanje. Tada dolazi do fenomena gubitka (zdravlja, porodice, posla) što predstavlja jak motivacioni faktor koji dovodi zavisnika na liječenje.

Tradicionalni pristupi liječenju fokusiraju se na apstinenciju kao glavni cilj, ali u posljednjim decenijama sve više se prepoznaje važnost programa smanjenja štete. Programi smanjenja štete usredsređeni su na smanjenje negativnih posljedica zloupotrebe supstanci ili zavisnosti, čak i ako apsolutno odricanje nije trenutno moguće. Fokus je na smanjenju negativnih posljedica zavisnosti, kao što su smanjenje širenja zaraznih bolesti, predoziranja ili drugih fizičkih, mentalnih i socijalnih šteta.

Cilj programa smanjenja štete je osigurati prostor u kojem osobe koje koriste droge mogu boraviti tokom dana, izvršiti zamjenu špriceva i igala i ostalog pribora za sigurno uzimanje droga, ispuniti higijenske i prehrambene potrebe, ostvariti socijalne kontakte i provesti strukturirano slobodno vrijeme kako bi se smanjila moguća šteta povezana sa boravkom na ulici. Ovim programima se takođe pruža stručna podrška od strane doktora, psihologa i socijalnog radnika za sve korisnike kojima je ona potrebna.

U okvru ovog programa djeluju drop-in centri, koje vode nevladine organizacije. NVO CAZAS vodi drop in servise u Podgorici i u Baru, dok se za sjevernu regiju usluge obezbjeđuju putem terenskog rada. Organizacija posjeduje licencu u oblasti socijalne i dječije zaštite, i to za pružanje usluge Savjetovanje.

Drop in centar predstavlja sigurno mjesto na kojem osobe mogu anonimno zatražiti pomoć i podršku. U drop in centru se obezbjeđuju sljedeće usluge:

  • zamjena korišćenih iglala za injektiranje droge sterilnim priborom, kako bi se smanjio rizik od krvlju prenosivih infekcija kao što su HIV i hepatitis;
  • usluge pranja i sušenja garderobe
  • tuširanja
  • dodjele obroka

Dostupno je savjetovanje sa ljekarom, socijalnim radnikom i psihologom, a pored toga i razgovor sa zavisnicima u oporavku – osobama koje su dugi niz godina bile korisnici psihoaktivnih supstanci i izašle iz ovog problema.

Centar je mjesto koje će osobama koje konzumiraju / u riziku su od konzumiranja psihoaktivnih supstanci pomoći da se lakše povežu sa institucijama i programima za testiranje, liječenje i rehabilitaciju. Sve usluge drop in centra su BESPLATNE i njihovo korišćenje omogućava ANONIMNOST i POVJERLJIVOST.

Liječenje bolesti zavisnosti i programi smanjenja štete predstavljaju ključne komponente u pružanju podrške osobama s zavisnošću. Dok tradicionalni pristupi stavljanju naglaska na potpunu apstinenciju, programi smanjenja štete prepoznaju da je postizanje i održavanje apstinencije složen proces i da su smanjenje štete i zaštita zdravlja pojedinca i zajednice takođe važni ciljevi. Integracija ovih pristupa može pružiti holistički i individualizirani pristup u tretmanu bolesti zavisnosti i poboljšati kvalitet života osoba koje se bore s zavisnošću.

 

Članak je kreiran je u okviru projekta “Inkluzijom do zdravlja”, podržanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Predstavlja dio kampanje među RE populacijom o mogućnostima liječenja od bolesti zavisnosti u Crnoj Gori.