Bolest zavisnost: Kad alkohol postane gospodar!

Alkohol je psihoaktivna supstanca sa svojstvima izazivanja zavisnosti koja se vjekovima široko koristi u mnogim kulturama. Konzumacija alkohola uzročni je faktor za više od 200 bolesti, povreda i drugih zdravstvenih stanja. Takođe, povezano je sa rizikom od razvoja raznih zdravstvenih problema kao što su mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ukazuju […]

Alkohol je psihoaktivna supstanca sa svojstvima izazivanja zavisnosti koja se vjekovima široko koristi u mnogim kulturama. Konzumacija alkohola uzročni je faktor za više od 200 bolesti, povreda i drugih zdravstvenih stanja. Takođe, povezano je sa rizikom od razvoja raznih zdravstvenih problema kao što su mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ukazuju da kod mladih između 20-39 godina otprilike 13,5% ukupnih smrtnih slučajeva može se pripisati alkoholu. Osim zdravstvenih posledica, štetna upotreba alkohola donosi značajne društvene i ekonomske gubitke pojedincima i društvu u cjelini.

Prema poslednjim istraživanjima SZO, Crna Gora sa 12,24 litara nalazi se na 12. mjestu svjetske liste konzumacije alkohola izračunate u litrima čistog alkohola. Treba napomenuti da je svjetski prosjek 6,6 litara čistog alkohola. Poređenja radi, prema istraživanju Instituta za javo zdravlje Crne Gore (IJZCG) iz 2017. godine, koje je obuhvatalo populaciju od 15 do 64 godina, prosječna konzumacija alkohola u Crnoj Gori bila je 10,3 litra.

Kako objašnjava dr Sabina Ćatić, specijalistkinja socijalne medicine, postoje tri osnovne vrste alkoholnih pića: pivo, vino i destilovana (žestoka) pića. Pivo sadrži najmanji procenat alkohola 3-8 %, vina sadrže 10-20% alkohola i žestoka alkoholna pića (rakija, viski, votka, džin, rum i druga) sadrže najviši procenat alkohola 40-50 %. Standardno piće je određeno sadržanom količinom čistog alkohola (etanola) izraženom u gramima. Jedno standardno piće u evropskim zemljama sadrži od 8 pa do 20 grama čistog alkohola. Pod “standardnim pićem” se podrazumijeva količina alkohola koja se obično nalazi u: jednoj konzervi piva, jednoj čaši vina ili u jednoj čašici destilovanog žestokog pića.

Kada su u pitanju upotreba alkohola i mladi u našoj državi prema istraživanju iz 2019. godine 77% učenika/ca uzrasta od 16 godina alkohol su konzumirali/e bar jednom u životu. U suštini ovi podaci nam govore da je gotovo osam od deset učenika/ca u Crnoj Gori konzumiralo alkohol bar jednom do svoje šesnaeste godine, a svaki dvadeseti/a (5%) to uradilo/a na uzrastu od 13 godina ili ranije. Kao neke od razloga konzumacije alkohola, istraživanje je pokazalo da postojanje očekivanih pozitivnih socijalnih efekata pijenja alkohola i želja za njihovim dostizanjem glavni razlog konzumacije.

O bolesti alkoholizma pored dr Sabine Ćatić, razgovarali smo i sa čanom udruženja anonimnih alkoholičara (AA) koji je sa nama podijelio svoje iskustvo izliječenja od ove bolesti.

Prisećajući se svog prvog iskustva sa alkoholom, čan udruženja AA ispričao nam je kako je njegovo prvo pijanstvo bilo na na maturskoj ekskurziji. Kako ističe: “Alkohol je na mene tada djelovao opuštajuće, bio sam veseo, druželjubiv, pričljiv, još par puta te godine sam koristio alkohol na žurkama, jer mi je pojačavao doživljaj.” Međutim tu se njegovo iskustvo ne završava i već sa 20 godina prilikom izlazaka i na žurkama počinje redovno da koristi alkohol, kako kaže radi boljeg provoda. Pojašnjava kako bi se u tim trenucima osjećao opušteno, prilazio djevojkama bez straha, a koristio ga je i prije seksualnih odnosa iz istih razloga.

Istraživanje IJZCG pokazuje da je upravo to jeda od glavnih razloga zbog kojeg mladi konzumiraju alkohol, odnosno ispitanici/ce ističu da je najčešći razlog konzumacije alkohola očekivani pozitivni socijalni efekat, a skoro svaki četvrti učenik/ca (23%) smatra da su proslave i žurke bolje uz alkohol, koji im pomaže da se bolje provedu i druženje učini zabavnijim.

Za tako ranu upotrebu alkohola, određenu odgovornost nosi i tradicija i kultura zajednice. ”Alkohol je kod nas dio kulturoloških, religijskih i društvenih običaja i pruža percepciju zadovoljstva, pa je samim tim privlačniji za upotrebu. Kod nas nema radosti ni žalosti bez alkohola. Naše društvo jeste previše tolentno na upotrebu alkohola samim tim što stimuliše povećanu potrošnju alkoholnih pića (laka dostupnost, niske cijene), toleriše cjelonoćna okupljanja omladine (kafići, diskoteke, restorani) i nije osmislilo, ni obezbijedilo adekvatno korišćenje slobodnog vremena. Život u sredini koja ne osuđuje pijenje alkohola, najbolji je motiv mladima da i sami počnu piti.” – naglašava dr Ćatić.

Dalje, dodaje kako podaci istraživanja govore u prilog tome da se alkohol veoma često proba prvi put u okviru porodice. ”Porodica je prva sredina u kojoj počinje formiranje stavova koje će odrediti buduće ponašanje djeteta. A sve ono što se formira u ranom djetinjstvu, najduže traje i najteže se mijenja.” Upravo zbog toga naglašava da je porodica ta koja usađuje osnovne obrasce ponašanja djece, pa i stav prema alkoholu, odnosno razvija životni stil nepijenja i obratno. Porodice u kojima postoje obrasci devijantnog ponašanja imaju veliki uticaj na usvajanje takvog ponašanja od strane adolescenta.

Pričajući o svom iskustvu konzumacije alkohola, te osvješćivanja situacije u kojoj se našao, AA ističe da je konzumacija alkohola prvih desetak godina bilo rješenje i dobar sluga – ”Koristio mi je i za ubijanje treme pred ispit i kao pogonsko gorivo za akciju. Negdje sa mojih tridesetak godina počinju prvi znaci fizičke krize, ali ja to još uvijek nijesam pripisivao alkoholu. O alkoholizmu kao bolesti tada nijesam mnogo znao, niko nije primjećivao i ja sam nastavio da funkcionišem uz alkohol narednih desetak godina.”

Sa četrdesetak godina sam spoznaje situaciju, a tolerancija na alkohol se povećavala. Tada počinje i da eksperimentiše sa svim mogućim vrstama alkohola i kako kaže nije mu padalo na pamet da alkohol ostavi u potpunosti. “Samo želim da ja kontrolišem količinu, nesvjestan da bolest alkoholizma ima kontrolu nada mnom.”– objašnjava AA i dodaje kako su u tom periodu počeli i blackout-i kada zaboravlja neke momente od prethodne večeri. “Međutim, još uvijek niko ne primjećuje niti ukazuje na moj alkoholizam, jer je i svo moje društvo pilo manje više isto.”- zaključuje AA.

Upravo vršnjačku grupu, koja pored porodice ima neizostavnu ulogu u formiranju obrazaca ponašanja, ističe i dr Ćatić. ”Vršnjačka grupa ima posebno važan uticaj u životu mladih ljudi u smislu izgradnje normi i vrijednosti, uspostavljanja socijalnog i kulturalnog identiteta, kao i stvaranja modela ponašanja. Uticaj grupe vršnjaka slabi moralne kočnice i ohrabruje pojedinca da pribjegne alkoholu, čime se u grupi smanjuje osjećaj krivice i stvara posebna emocionalna klima.”– naglašava dr Ćatić. Adolescenti se ne priključuju slučajno određenoj grupi vršnjaka, već ih biraju prema sličnosti. Tako je upotreba sredstava zavisnosti, najčešće, povezana sa upotrebom istih sredstava i u grupi vršnjaka. Ipak, dr Ćatić poručuje da – ”da roditelji mogu snažno indirektno djelovati na to kakve će prijatelje njihova djeca birati, usmjeravajući ih prema nekoj vršnjačkoj grupi time što kod njih podstiču razvoj određenih osobina ili oblika ponašanja.” Porodično vaspitanje, obdanište i škola su osnovne institucije za ranu zaštitu od ove bolesti.

Nakon 35 godina aktivne konzumacije alkohola i prolaska kroz sve faze bolesti, AA objašnjava kako je došao u situaciju da jednostavno više nije mogao ni sa alkoholom, ni bez njega. “Naime, ujutru bih počeo sa pićem, a onda bih u toku dana i večeri nastavio, još uvijek pod nekom, nazovi, kontrolom.” Ubrzo je kao posledica alkoholozma nastupila agorafobija, tokom koje četri godine nije izlazio iz kuće. “Fizički, mentalno i duhovno urušen, nakon decenijske borbe da ja kontrolišem alkohol, predao sam se i potražio pomoć.” – ispričao nam je AA. Za pomoć se obratio JU Kakaricka Gora, gdje je započeo svoje liječenje i proveo narednih 12 mjeseci, tamo je pristupio programu 12 koraka, a potom je nastavio da održava trijeznost i pomaže drugim alkoholočatima u udruženju anonimnih alkoholičara.

NVO CAZAS pruža podršku osobama koje su pogođene upotrebom alkohola i sve usluge podrške i savjetovanja su besplatne, anonimne i povjerljive. Informacije i termini dostupni su putem broja telefona 067 602 345.

Besplatna savjetodavna podrška se pruža i u okviru Kuće zdravlja u Podgorici, a razgovor sa stručnim licima se može zakazati putem telefona 020 220 994.

U Podgorici i online putem funkcioniše i udruženje AA (anonimnih alkoholičara), gdje se sprovodi grupna podrška.

Članak je kreiran je u okviru projekta “Inkluzijom do zdravlja”, podržanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.