Pravni okvir poštovanja ljudskih prava
Kada su u pitanju ljudska prava LGBTIQ osoba, protekle decenije, ona su unaprijeđena s obzirom da su, prema različitim istraživanjima, diskriminacija, mržnja i socijalna distanca prema LGBTIQ zajednici smanjeni. Pravni okvir koji definiše prava i obaveze je takođe unaprijeđen a trenutno se sprovodi Strategija za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori 2019-2023, u […]
Kada su u pitanju ljudska prava LGBTIQ osoba, protekle decenije, ona su unaprijeđena s obzirom da su, prema različitim istraživanjima, diskriminacija, mržnja i socijalna distanca prema LGBTIQ zajednici smanjeni. Pravni okvir koji definiše prava i obaveze je takođe unaprijeđen a trenutno se sprovodi Strategija za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori 2019-2023, u kojoj su definisani i objašnjeni ciljevi i mjere za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba, kao i monitoring, izvještavanje i evaluacija o istima, te informisanje javnosti o ciljevima i učincima Strategije.
Prava i obaveze pripadnika/ca LGBTIQ populacije, definišu i: Ustav, Krivični zakon Crne Gore, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o rodnoj ravnopravnosti, Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima, Zakon o javnom redu i miru, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o pravima pacijenta, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o radu, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti i na kraju Zakon o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Međutim, pravni okvir poštovanja ljudskih prava transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih osoba i dalje nije potpun jer je pravno prepoznavanje roda moguće samo samo uz preduslov za obavljanjem hirurških zahvata koji podrazumijevaju sterilizaciju čime se krše ljudska prava i onemogućava pravo na samoodređenje.
Skupština Crne Gore je 1. jula 2020. godine, usvojila Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Bila je potrebna godina da Zakon stupi na snagu, pa je tako u julu 2021. u Budvi sklopljeno prvo partnerstvo osoba istog pola odnosno dvije žene.
Često se u javnosti spinuje informacijama kada je u pitanju LGBTIQ populacija – te se tako govori o istopolnom braku, usvajanju djece i slično. Za sada u Crnoj Gori ne postoji istopolni brak jer je Ustavom definisano da je brak zajednica muškarca i djece, već istopolno partnerstvo. Zašto je bitan ovaj Zakon iako ne omogućava brak, kao ni usvajanje djece? Zato što se njim rješavaju mnogi problemi sa kojima se osobe u istopolnom partnerstvu suočavaju svakog dana: izdržavanje, starateljstvo, imovinski odnosi, nasljeđivanje, poreski status, zdravstvena zaštita i zdravstveno osiguranje, socijalna i dječija zaštita, privremeni boravak, naknada štete… To znači, između ostalog da Zakon uređuje i omogućava da partneri/ke mogu da ostave jedno drugome imovinu, da mogu da posjećuju jedno drugo u bolnici, da ne moraju da strijepe da li će njihove porodice i prijatelji zabraniti nasljeđivanje i slično. Zakon ne omogućava usvajanje djece ali definiše prava i obaveze prema njima.
Iako je do 2022. registrovano tek oko 20 istopolnih partnerstava, postojanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola je neophodno jer se njime regulišu mnoga pitanja iz svakodnevnog života pripadnika/ca LGBTIQ populacije koji žive u istopolnim partnerstvima. Neophodnost Zakona pokazalo je najbolje vrijeme pandemije i mjera koje su bile aktuelne. Na žalost osobe koje su živjele u partnerstvu sa licima istog pola nisu mogle da budu u zajedničkom prostoru jer njihovo partnerstvo nije bilo regulisano. Zbog mjera tj. nepoštovanja istih za vrijeme pandemije mogle su i zakonski da odgovaraju i budu kažnjeni/e.
Ipak, i pored svih zakonski regulisanih prava nekada je neophodna i dodatna borba kako bi se ta prava i uživala, jer su i dalje prisutni slučajevi dikriminacije i nasilja nad LGBTIQ osobama.
Diskriminacija predstavlja pravljenje razlike odnosno kršenje ljudskih parav i sloboda koje su zagarantovane gore pomenutim pravnim okvirom. O diskriminaciji govorimo kada se prema licu ili grupi lica koja se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji sa drugim licima postupa gore (nepovoljnije), a sve zbog nekog njihovog ličnog svojstva (rodnog identitea, vjerem seksualne orijentacije i slično). U crnogorskom zakonodavstvu pravi se razlika između posredne i neposredne diskriminacije. Do neposredne diskriminacije dolazi kada se prema licu, zbog nekog njegovog ličnog svojstva, nepovoljnije postupa u odnosu na drugo lice koje nema to lično svojstvo, a oba se lica nalaze u istoj ili sličnoj situaciji. Dok se kod neposredne diskriminacije radi o različitom postupanju prema licima u sličnoj situaciji, kod posredne diskriminacije radi se o istom postupanju prema osobama koje se nalaze u različitoj situaciji.