LGBTIQ leksikon – Životno partnerstvo lica istog pola u Crnoj Gori

Sama rasprava o Zakonu o životnoj zajednici osoba istog pola, a kamo li njegovo usvajanje, uzburkala je crnogorsko društvo i političku scenu. Nije bilo jednostavno donijeti ovu problematiku na dnevni red. Ipak, svedoci smo da je usvajanje ovog Zakona značajan iskorak na evropskom putu, ali i na putu ka humanijoj i demokratskijoj Crnoj Gori. Miloš […]

Sama rasprava o Zakonu o životnoj zajednici osoba istog pola, a kamo li njegovo usvajanje, uzburkala je crnogorsko društvo i političku scenu. Nije bilo jednostavno donijeti ovu problematiku na dnevni red. Ipak, svedoci smo da je usvajanje ovog Zakona značajan iskorak na evropskom putu, ali i na putu ka humanijoj i demokratskijoj Crnoj Gori. Miloš Knežević, izvršni direktor Queer Montenegro-a, ističe da ovaj Zakon doprinosi kvalitetnijem i dostojanstvenijem životu pripadnika LGBTIQ+ populacije ali i da je još mnogo toga potrebno uraditi kako bi se stvorili uslovi za njegovu punu primjenu. Detalje našeg razgovora sa Milošem pročitajte u nastavku članka.

CAZAS: Svi smo svedoci kako je tekao i koliko je trajao put do donošenja Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola. Šta je bio najveći kamen spoticanja u tom procesu?

− Miloš: Ono što je bilo posebno teško u ovom procesu jeste obezbijediti političku volju koja je bila neophodna kako bi došli do ovog rezultata. Mi smo tokom cijelog procesa intenzivno radili i komunicirali sa svim donosiocima odluka kako bi pokazali odgovarajući stepen senzibiliteta i omogućili stvaranje klime za prihvatanje LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori kroz ovu legislativu. Sa druge strane, bilo je neophodno raditi na podizanju nivoa svijesti naših građana i građanki o ljudskim pravima LGBTIQ+ osoba generalno, a posebno u dijelu koji se odnosi na ovaj Zakon. Ono što nas je posebno hrabrilo jeste činjenica da po tadašnjim istraživanjima preko 50% građana i građanki Crne Gore jeste podržavalo usvajanje ovog Zakona. Upravo takva klima je obavezivala sve aktere u Skupštini Crne Gore. Kroz njihov odnos prema Zakonu mogla se i može se još uvijek mjeriti njihova opredijeljenost za primjenu evropskih vrijednosti i standarda.

CAZAS: Šta u stvari predstavlja mogućnost sklapanja životnog partnerstva za LGBTIQ+ zajednicu u Crnoj Gori?

− Miloš: Osnovna stvar koju ova mogućnost predstavlja jeste poštovanje elementarnih ljudskih prava koja su svima zagarantovana. Mi smo, skoro pa svakodnevno, napominjali širu i stručnu javnost da izgalsavanjem Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola ničija prava neće i ne mogu biti ugrožena, ali će mnogim ljudima u crnogorskom društvu doprinijeti kvalitetnijem i dostojanstvenijem životu koji pripada svakom pojedincu/ki. Oni/e koji/e su tada uskratili pravo ravnopravnosti LGBTIQ+ zajednici ili to rade i danas, uskratili su sebi legitimitet da se bore za prava nekih drugih grupacija – jer nema selektivne borbe za ljudska prava.

CAZAS: Kao aktivista u ovoj oblasti, blizak si pripadnicima LGBTIQ+ zajednice koji žele ali i onima koji su već sklopili životno partnerstvo. Kakva su njihova iskustva i na koji način je ova mogućnost uticala na njihove odnose?

− Miloš: Kao i svaki drugi zakon koji afirmativno utiče na promjenu kvaliteta života osobe, takav je slučaj i sa ovim Zakonom. Iskustva koja dolaze do nas su i više nego pozitivna jer imamo mogućnost da ljudima iz zajednice obezbijedimo punopravno uživanje ljudskih prava, što može samo pozitivno uticati na stabilnost odnosa dvije osobe.

CAZAS: Pomenuti zakon je usvojen jula 2020. godine, a na snagu je stupio nakon godinu dana. Poznato je da je u tom periodu bilo značajnog insteresovanja pripadnika LGBTQ populacije za sklapanje životnog partnerstva. Da li je od tada došlo do porasta broja lica koja žele da sklope partnerstvo?

− Miloš: Do sada je sklopljeno 15 životnih partnerstava lica istog pola i ono što nas raduje jeste da imamo naznaka da će se ovaj broj povećati. Queer Montenegro je krovna organizacija koja okuplja najveći broj članova LGBTIQ+ zajednice u Crnoj Gori. Ono što nas posebno čini ponosnim jeste to da smo prepoznati kao ključna organizacija u ovom procesu i u zemljama regiona, ali i šire, jer imamo zainteresovanost onih članova/ica zajednice koji/e nijesu iz Crne Gore da sklope životno partnestvo u našoj državi.

CAZAS: U kojoj mjeri je LGBTIQ+ zajednica zadovoljna ovim zakonom? Postoji li inicijativa da se on dodatno mijenja i uređuje?

− Miloš: Inicijalno posmatrano svi smo u zajednici zadovoljni onim što nam Zakon omogućava i šta on predstavlja za nas. Međutim, moram da napomenem da trenutno ovaj Zakon još uvijek nama ne garantuje punopravno uživanje istog iz razloga što ga je neophodno usaglasiti sa ostalim zakonima. Konkretnije, 26 zakona koji su povezani, a koji prepoznaju ta naša pojedinačna prava, nisu dopunjena i tim zakonima mi kao partneri/ke nećemo biti prepoznati, što znači da u praksi, iako ćemo imati sklopljeno partnerstvo, mi nećemo moći da ostvarimo nijedno od tih prava. Kreirali smo Analizu normativnog okvira u pogledu usklađenosti Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola koja sadrži prijedloge konkretnih dopuna normativnog okvira koje je potrebno usaglasiti sa ovim Zakonom. Ovim će nadležnim institucijama u značajnoj mjeri biti olakšan proces usaglašavanja propisa. Po poslednjim informacijama koje imamo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava je uputilo urgenciju relevantnim institucijama za harmonizaciju propisa iz njihovih nadležnosti sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, kako bi se stvorili uslovi za njegovu punu primjenu. Ovim će LGBTIQ+ osobama biti omogućeno ostvarivanje svih prava zagarantovanih pomenutim Zakonom.

CAZAS: Nevladine organizacije Queer Montenegro i Juventas su sprovele obuke matičara za sklapanje istopolnih brakova. Koliko je bilo učesnika i kakvo je bilo njihovo interesovanje? Da li sada ima dovoljno obučenih matičara i da li su u planu nove obuke?

− Miloš: Do sada je organizovano nekoliko obuka za matičare/ke i njih dvadeset je učestvovalo na ovim seminarima. Matičarke i matičari iz više crnogorskih gradova edukovali su se o glavnim problemima koji se tiču LGBTIQ+ zajednice i o tome kako će praksa sklapanja ovih partnerstava izgledati. Iz komunikacije sa njima možemo da zaključimo da nema sumnje da će matičari/ke postupati jednako, čak i sa posebnim senzibilitetom pri sprovođenju zaključenja partnerstva. Bilo kakvo negodovanje matičara/ki u ovom procesu govorilo bi samo o određenom pojedincu/ki i njegovoj/njenoj homofobiji ili predrasudama o LGBTIQ+ osobama. Mogu reći da sada imamo sasvim zadovoljavajući broj matičara/ki koji/e ali da je svakako u planu obuka novih. I u narednom periodu naše organizacije će aktivno raditi na ovoj aktivnosti.

Ovaj članak je nastao kao dio kampanje u okviru projekta “Zona jednakosti” koji je finansiran od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.