LGBTIQ leksikon – LGBT i diskriminacija

Vijekovima unazad, kultura i društvo borili su se protiv homoseksualnosti. Iako idalje postoji animozitet prema homoseksualcima i homoseksualkama, njega smo svjesni i trudimo se što više ga suzbiti. Međutim, tu nije kraj diskriminacije nad LGBT populacijom. Društvo muško-ženske monogamne zajednice postavlja na pijadestal savršenstva, marginalizujući i omalovažavajući širok spektar ljudi sa drugačijim seksualnim preferencama i […]

Vijekovima unazad, kultura i društvo borili su se protiv homoseksualnosti. Iako idalje postoji animozitet prema homoseksualcima i homoseksualkama, njega smo svjesni i trudimo se što više ga suzbiti. Međutim, tu nije kraj diskriminacije nad LGBT populacijom. Društvo muško-ženske monogamne zajednice postavlja na pijadestal savršenstva, marginalizujući i omalovažavajući širok spektar ljudi sa drugačijim seksualnim preferencama i rodnim identitetima.

Ljudi se obično posmatraju kao bića sklona seksualnim radnjama koje se nerijetko smatraju osnovnom ljudskom potrebom. Svako odsustvo seksualnog nagona društvo doživlja kao određenu vrstu poremećaja. Samim tim aloseksualne osobe prati stigma i negativni epiteti. Ovaj vid diskriminacije naziva se aloseksizam.

Još jedno od duboko ukorijenjenih ubjeđenja je da postoje 2 pola i u skladu sa tim 2 roda te ljudsko biće može biti samo žena ili muškarac. Ovo isključuje čitav spektar nebinarnih i trans identiteta smatrajući ih „patološkim pojavama“. U literaturi se za ovu pojavu koriste termini cisseksizam (cissexism) i dženderizam (genderism).

Kako je društvo kroz istoriju bilo dominantno heteroseksualno razvilo je vjerovanje u sopstvenu suprematiju odnosno heteroseksizam. Iz toga se izrodila netrpeljivost prema svim ostalim seksualnim opredjeljenjima. Uprkos vjerovanju da većinska populacija diskriminiše (u ovom slučaju heteroseksualne cisrodne osobe), to mogu činiti i lica različitih profila. Tako da nije atipičan slučaj da, na primjer, homoseksualna osoba gaji predrasude prema biseksualnim ili transrodnim osobama. Ove pojave nazivaju se bifobija i transfobija. Na bifobiju se nadovezuje monoseksizam – vjerovanje da svi osjećaju i/ili bi trebalo da osjećaju afinitete samo prema jednom polu/rodu.
Kada se govori o homofobiji, obično se misli na njen kulturni oblik odnosno na negativne stavove i prakse usmjerene ka osobama istopolne seksualne orijentacije. Znatno manje pažnje se posvećuje problemu internalizovane homofobije. To je pojava da osoba gaji negativne stavove i osjećanja prema sopstvenoj homoseksualnosti, a javlja se kao posljedica odrastanja u homofobnom društvu koje nameće heteroseksualnost kao normu. Spektar posljedica koje sa sobom nosi internalizovana homofobija varira od manjka samopouzdanja i osjećanja krivice do depresije i suicida, što zavisi od podrške koju osoba ima kroz proces formiranja i prihvatanja sopstvenog identiteta.

Opresija i diskriminacija imaju veliki broj pojavnih oblika. To može biti gajenje i širenje predrasuda, averzije i negativnih ubjeđenja prema oderđenoj populacjii. Kada je riječ o LGBT populaciji česta je upotreba pogrdnih i omalovažavajućih termina, te nazivanje nečijeg seksualnog i/ili rodnog identiteta bolešću i pomodarstvom. Suvišno je naglašavati da je svaki oblik bullyinga, zlostavljanja i nasilja apsolutno neprihvatljiv. Diskriminacija se često manifestuje i kroz isključivanje iz zajednice i zanemarivanje prava. Pod ovo se ubraja i otkrivanje nečijeg rodnog ili seksualnog identiteta bez saglasnosti te osobe. Vidom diskriminacije smatra se i prinudna konverzivna terapija za koju se pogrešno vjeruje da može promijeniti seksualnu orijentaciju. U osnovi svega ovoga nalaze se negativni stavovi i osjećanja poput netpeljivosti, mržnje i/ili nepovjerenja koji mogu biti uzrokovani iracionalnim strahom, neiformisanošću i procesom socijalizacije.

Naizgled je lako prevazići izvore mržnje i netrpiljivosti plasiranjem cjelovitih i istinitih činjenica o seksualnosti i rodnoj ekspresiji. Ipak, ovo je težak zadatak za naše društvo u kojem je homofobija u određenoj mjeri ukorijenjena. O tome svjedoče brojni fizički, verbalni i drugi napadi na osobe koje nisu heteroseksualci, ali i naučna istraživanja. Centar za monitoring se 2010. godine bavio pitanjem homofobije u Crnoj Gori i došao do poražavajućih zaključaka. Gotovo dvije trećine ispitanika smatralo je homofobiju bolešću, nemoralnom i neprirodnom pojavom. Svega 28% ispitanika je smatralo da pripadnici LGBT populacije imaju pravo da slobodno i javno izražavaju sopstvenu seksulanost, dok je 12% opravdavalo fizičko nasilje nad ovim osobama. Tada je više od 80% posto ispitanika smatralo da neheteroseksualci nemaju pravo i da im ne smije biti dozvoljeno zasnivanje braka i usvajanje djece. Centar za građansko obrazovanje (CGO) i LGBT Forum Progres došli su do podatka da je prva asocijacija na LGBT osobe negativna kod gotovo 50% ispitanika. Novija istraživanja ukazuju na to da se smanjuje animozitet i odbojnost prema pripadnicima seksualnih i rodnih manjina, a tome u prilog govori i činjenica da je 2020. godine usvojen zakon o sklapanju životne zajednice osoba istog pola što je nekada bio nezamisljivo. Ipak, ne možemo da se ne zapitamo da li je to istinski tako ili samo deklarativno. Ukoliko pitamo otvoreno za stav o homoseksualnosti dobićemo znatno pozitivnije rezultate nego deceniju unazad. Ali, ako pitanja postavimo suptilnije vidimo da se socijalna distanca prema LGBT osobama nije značajnije smanjila. Veliki je broj roditelja koji bi se odrakao svoje djece ili smatrao sebe lošim roditeljem ukoliko bi se njegovo dijete deklarisalo kao pripadnik LGBT zajednice.

Nasilje i diskriminacija nad LGBTQ+ populacijom može dolaziti od pojedinaca, grupa, institucija ili društva u cjelini. Bez obzira od koga dolaze, te da li su otvorene ili prikrivene, stereotipi i predrasude se moraju iskorijeniti kako bi se utabao put za istinski tolerantno i egalitarno društvo.

 

Izvori:
https://lgbtqia.ucdavis.edu/educated/glossary
https://www.plannedparenthood.org/learn/sexual-orientation/sexual-orientation/what-homophobia
https://www.slobodnaevropa.org/a/lgbt-osobe-u-crnoj-gori-ivot-bez-slobode/25388753.html
rad sa LGBT populacijom – priručnik za psihologe, Maša Karleuša Valkanou
Centar za monitoring „Homofobija u Crnoj Gori“, jul 2010. godine

 

Ovaj članak je nastao kao dio kampanje u okviru projekta “Zona jednakosti” koji je finansiran od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.