Izgaranje tokom COVID 19

Ovo je priča o izgaranju – kako se ono manifestuje, te koji je put do oporavka. Svakome se izgaranje dogodi u nekom trenutku. Naši životi postaju isprepletani radeći, pomažući drugima ili brigom za svoju porodicu. Ponekad smo previše zauzeti obavezama, brigom i odgovornošću pa zaboravimo napraviti korak unazad i odmoriti se. Tada možemo doći u […]

Ovo je priča o izgaranju – kako se ono manifestuje, te koji je put do oporavka. Svakome se izgaranje dogodi u nekom trenutku. Naši životi postaju isprepletani radeći, pomažući drugima ili brigom za svoju porodicu.

Ponekad smo previše zauzeti obavezama, brigom i odgovornošću pa zaboravimo napraviti korak unazad i odmoriti se. Tada možemo doći u rizik od izgaranja.

Izgaranje tj. burn out (često nazvano i pregorijevanje) je definisano kao osjećaj potpune mentalne, emocionalne i fizičke iscrpljenosti. Ono je rezultat pretjeranog stresa tokom dužeg vremenskog perioda – pri čemu je posao često veliki faktor koji doprinosi njegovoj pojavi.

Izgaranje se događa kada ste preopterećeni, emocionalno iscrpljeni i ne možete držati korak s neprestanim životnim zahtjevima.

Izgaranje vas sprječava da budete produktivni, smanjuje vašu energiju, zbog čega se osjećate beznadežno i ogorčeno. Posljedice izgaranja mogu naštetiti vama, vašoj porodici, poslu i društvenom životu. Dugotrajno izgaranje može vas učiniti osjetljivijim na prehladu i gripu, tj. može uticati na vaše zdrastveno stanje.

Izgaranje od preopterećenja se događa kada radite sve više i više, postajete pretjerano zahtjevni u potrazi za uspjehom. Ako to radite, možda ćete biti spremni rizikovati svoje zdravlje i privatni život kako biste se osjećali uspješno u svom poslu.
Kada se razmišlja o ovoj pojavi ili fenomenu koji je svakako prisutan u životu većine ljudi koji rade na visoko stresnim poslovima prisjetili bi se jednog dana osobe koja se suočava sa ovim problemom:

„Svaki dan mi je isti. Ne želim ujutru da se ustanem i/ili da uopšte idem na posao. Kada sam na poslu osjećam se nesigurno povodom toga što radim. Primjećujem i da moje kolege od istog pate samo što niko od nas nije kadar isto priznati ili suočiti se sa tim. Primjećujem da stranke sa kojim radim nisu zadovoljne mojim učnikom ali ne osjećam da postoji način da isto popravim. Osjećam se bespomoćno, kao da propadam u provaliju koja nema dna i svaki dan mi je neizvjesan. Nakon pola godine posla već osjećam i promjene u zdrastvenom stanju – problemi sa disanjem, aritmijom, insulinskom rezistencijom i problemima sa štitnom žlijezom. Bezvoljan sam i prema bliskim ljudima sam neprijateljski raspoložen jer sam uvjeren da me niko ne razumije. Svaku situaciju primjećujem kao stesnu i negativnu i kako dani da odmiču život i sebe posmatram kao pakao.“

Ako bi smo analizirali ovaj citat i radili neku anketu koja može da nam potvrdi da li smo na putu ka izgaranju dali bi smo potvrdan odgovor na na nekoliko pitanja:

• Svaki dan je loš dan.
• Briga o svom poslu ili životu kod kuće čini se kao potpuni gubitak energije.
• Stalno ste iscrpljeni.
• Većinu svog dana provodite na zadacima koje smatrate ili umno dosadnim ili neodoljivim.
• Osjećate da ništa što radite ne čini razliku ili da se ne cijeni.

Ali i tu moramo biti oprezni, svi mi imamo dane kada se osjećamo bespomoćno, preopterećeno ili necijenjeno. Međutim, ako se tako osjećate većinu vremena, možda se radi o izgaranju. Izgaranje je kontninuirani proces. Vi ne možete sagorijeti preko noći, a ovaj problem se može prikarsti u formu prekovremnog rada, želje za učenjem te simptomi budu suptilnijii a što vrijeme prolazi sve gori.

Kako bi smo razumijeli problem sagorijavanja možemo se osvrnuti na smptome istog što nam može predstavljati crvene zastavice u svakodnevnom posmatranju sebe.

Kada bi smo gledali sa aspekta simptoma isti bi mogli biti podjeljeni na:

• Fizčki simptomi izgaranja koji se manifestuju kao osjećaj umora i iscrpljenosti većinu vremena; smanjen imunitet, česte bolesti; česte glavobolje ili bolovi u mišićima; promjena apetita ili navika spavanja.

• Emocionalni znakovi i simptomi izgaranja se ogledaju u osjećanje neuspjeha i sumnje u sebe; osjećaj bespomoćnosti; osjećaj da je osoba sama na svijetu; gubitkom motivacije; negativni pogledi ka svijetu i životu; smanjen osjećaj zadovoljstva i postignuća.

• Znakovi ponašanja i simptomi izgaranja se mogu primjetiti u tome kada se osoba povlači od odgovornosti, izoluje se od drugih, potrebno joj je više vremena da se stvari završe, itd.

Nakon predstavljanja simptoma ili „znakova upozorenja“ nameće se pitanje kako „progurati“ iscrpljenost i nastaviti kao što ste do sada a da to ne uzrokuje dalju emocionalnu i fizičku štetu.

Jedan od pristupa se bazira na principu “Tri R”:

Prepoznati (Recognize) – prepoznati znakove upozorenja o izgaranju.

Mijenjati pravac (Reverse) – Okrenuti se ka traženjem podrške i upravljanjem stresom.

Stvoriti otpornost (Resilience) – izgrađivanje svoju otpornost na stres vodeći računa o svom fizičkom i emocionalnom zdravlju.

S obzirom na to da je izgaranje neosporan znak da nešto važno u našem životu ne funkcioniše jedan od predloga može biti da osoba koja se suočava sa problemom jeste da uzme više vremena za razmišljanje o svojim ciljevima i snovima. Te da kriza izazvana izgaranjem može biti da osoba ponovno počne da otkriva ono to što je zaista čini srećnom, a možda i alarm za usporavanje brzine i obima rada i dnevnih ritmova.

Postavljanje granica je nešto što uvijek je zančajno za izgaranje a to je najvažnije načučiti kako reći “ne” zahtjevima na vrijeme.

Uzimanje odmora od tehnologija – gdje se savjetuje da osoba treba da postavi vrijeme kada se može udaljiti od tehnologija, društvenih mreža koje može prestavljati okidač stresa.

Svakako, preporučuje se njega kreativnih aktivnosti pa se preporuččuje da osoba isproba nešto novo, da svoje slobodno vrijeme oboji aktivnostima koje nemaju veze sa poslom ili bilo čime što uzrokuje stres.

Jedne od tehnika koje nam mogu pomoći da se odupremo izgaranju je i vrijeme za opuštanje.

Tehnike opuštanja kao što su joga, meditacija i duboko disanje aktiviraju reakciju opuštanja tijela, stanje mirovanja koje je suprotno odgovoru na stres.

Veoma važan dio kako prevencije tako i minimiziranja izaranja jeste dobar san. Neka istraživanja upućuju da osjećaj umora može pogoršati izgaranje uzrokujući da osoba razmišlja iracionalno. Tako da se preporučuje da se odoba u stresnim situacijama smiri na način tako što ćete se dobro naspavati.

Sindrom izgaranja je posljednje dvije godine naročito zabilježen kod zaposlenih u službama socijalne i zdravstvene zaštite. Usled COVID19 epidemije pružaoci ovih usluga kao i druge pomagačke strukture imale su značajnu ulogu u pružanju njege i podrške a opet konstantno izloženi stresu i velikom obimu posla. Važno je prepoznati „burn-out“ i raditi na osnaživanju ovih profesija kako bi se uspješno preveniralo izgorijevanje.

Na kraju, važno je znati da izgaranje nije neka vrsta izraza ili fraza o kom se govori kad osoba nije motivisana ili zbog kog se osobi treba pružiti podrška ili utjeha jer je pod stresom ili nemotivisana. Sagorijevnje, izgaranje ili burn out je stvarno. Tako da ako ste jedan od hiljade osoba koje osjećaju simptome izgaranja, znajte da niste sami.

Veoma je važno da možete se natjerati na rad, hrabrost ili samootkrivanje ili transformaciju. Jednostavno, za neke stvari je jednostavno potrebno vrijeme te je veoma važno da za rast nije potreban pritisak.

Tekst je produkt #SOSprojekta