Kako i koliko brineš o sebi?

Iako je trenutna pandemija COVID-19 imala ogroman uticaj na mentalno zdravlje svih nas s jedne strane, s druge strane se nikada više nije govorilo o važnosti brige o sebi kao vidu prevencije. Ako postavimo pitanje šta je self-care prva asocijacija bila bi da je to sve što radimo, a čini da brinemo o sebi kako […]

Iako je trenutna pandemija COVID-19 imala ogroman uticaj na mentalno zdravlje svih nas s jedne strane, s druge strane se nikada više nije govorilo o važnosti brige o sebi kao vidu prevencije.

Ako postavimo pitanje šta je self-care prva asocijacija bila bi da je to sve što radimo, a čini da brinemo o sebi kako bi ostali psihički, fizički i emocionalno zdravi jednom riječju opšte blagostanje čovijeka u njegovoj svakodnevnici.

Istraživanja kažu da self-care utiče na povećanje psihološke rezilientnosti tj psihološke otpornosti na stres i spoljašnje događaje, određeni vid prevencije različitim bolestima i omogućava nam bolje da se nosimo sa stresom, štiti od sagorijevanja na poslu, čini da živimo duže, jednostavnije rečeno bolje se osjećamo na fizičkom i psihološkom nivou tj u soptvenoj koži.

Studije pokazuju da u self-care spadaju sva ponašanja koje pojedinac radi za sebe a tiču se zdravlja kako fizičkog tako i psihološkog i uspostvljanja saradnje sa zdravstvenim sistemom što podrazumjeva i redovne preglede kod ljekara odlazak zubaru, sistematske preglede itd.

Kako je ova tema postala sve popularnija to su i njenje definicije uproštene i priilagođene široj populaciji pa dr MarryM kaže da je self-care sve što činite za sebe, a njegujuće je.

Međunarodna fondacija za samopomoć navodi da je zdravstvena pismenost stub brige o sebi – svi koraci koje preduzmemo u boljem razumijevanju zdravstvenih informacija koje su potrebne za donošenje određene odluke a tiču se našeg zdravlja.
Self-care predstavlja višedimenzionalnu brigu koja se odnosi na različite životne aspekte koje valja obuhvatiti.

Emocionalni nivo – Introspekcija, razgovor sa samim sobom, naučiti reći ne za situacije koje prelaze naše granice, davanje dozvole sebi da uzmemo pauzu, kreiranje rituala koji nam prijaju, npr nedeljna kafa sa prijateljicom, upoznavanje sebe, svog temeprameta, odlazak na psihološko savjetovanje, prilagoditi se svojim granicama, identifikovati sebe ukoliko pripadate grupi visoko osetljivh… pronaći metode kako ne nositi radni dan sa sobom i šta nam prija da odvojimo djelove dana i obaveze, bilo to tišina, brz hod sa posla, slušanje muzike u kolima… vraćanje u kontakt sa sobom

Fizički novo – uspostavljanje rutine u spavanju, usvajanje rutine vježbanja, ishrana i odabir namiernica, na koji način jedemo, da li imamo vrijeme za obrok ili je to na brzinu i budu li često neke grckalice, da li pravimo pauze tokom rada na poslu pa makar to bilo kratko istezanje i par koraka

Spiritulni nivo – provođenje vremena u prirodi, meditacija, vježbe disanja, vođenje dnevnika zahvalnosti, ljubaznost u odnosu sa drugima, slušati nekog ko je za nas inspirativan

Treba napraviti razliku između privremenog self-care (kao što bi bio npr odlazak na večeru sa prijateljima) i onog na duže staze čiji se efekti osjećaju dugoročno (kao što su uvježbanje vještine mindfulness-a). Kako kaže studija koja je izašla u Psychiatry Research osam nedjelja treninga svjesnosti mindfulness dovela je do promjena u koncntraciji sive moždane mase zadužene za učenje, pamćenje i regulaciju emocija i mišljenje.

Često sebe u svakodnevnici možemo zateći kako razgovaramo o tome šta je to što nam sve treba ili nedostaje od drugih, bilo to od roditelja, prijatelja, šefa, ali rijetko šta je to što možemo mi priuštiti sebi.

Kada se rade grupe s mladima, zaposlenima, starijom populacijom itd najčešće se počinje upravo od ove teme; šta je to što mogu da uradim za sebe da se osjećam dobro i da mi bude udobniije u svojoj koži? Obično u nama postoje obrasci ponašanja koje smo preuzeli od starijih – roditelja ili nekih važnih autoriteta u toku odrastanja, ali i naše dijete koje je imalo svoje potrebe, a neke su ostale neispiunjenje ili nenahranjenje.

Upravo to dijete koje se u prošlosti adaptiralo na spoljnje uslove jer je bio jedini način da preživi budi se s vremena na vrijeme i ima potrebu za nečim u odraslom dobu.

Ono što zaboravljamo jeste činjenica da sada potrebe našeg djeteta možemo ispuniti upravo i miući u kontakt sa sobom, sa svojim unutrašnjim djetetom i staviti na papir šta je to što nam sve treba a sjetiti se da smo sada odrasla osoba koja ima kapacitete da odlučuje i implementira i omogući sve ono što nam je nedostajalo u ranom razvojnom periodu i zavisilo od odraslih figura iz okoline.

Nedostaju nam pohvale, pa hajde sebe na jedan autentičan način da počnemo hvaliti, da naučimo da tražimo pohvalu i da iste dajemo. Hajde da naučimo da budemo ponosni na sebe, da naučimo da vrednujemo svoje uspjehe, da naučimo da uživamo u njima, stanemo, zabodemo zastavicu, proslavimo pa nastavimo dalje. Kakvu poruku drugima šaljemo da nas tretiraju, kako modelujemo svojim ponašanjem kako će se drugi ophoditi prema nama?

Sve ovo utiče na naše samopuzdanje i samopoštovanje što je jedan od elemenata self-care takođe.

Treba se osvrnuti na to kako modelujemo to kako se treba ophoditi prema sebi, našoj djeci, ukoliko smo roditelji, jer učenje u ranom periodu jeste imitiranje odraslih, ne samo slušanje šta je ispravno, a šta nije u ponašanju ili nam je jednostavno udobnije ostati u ,,komfornoj“ zoni žrtve i žaliti se kako smo sve svima dali a tako malo nam se vraća.

S obzirom na kulturološki okvir u kome odrastamo a gdje self-care nije izdvajan kao nešto što je prioritet, zatim istorijski okvir i ono što smo nasledili od naših predaka koji su prolazili kroz veliki broj ratova u borbi za preživljavanjem i time da se prehrane, a porodica održi, jasno je da nije nešto što nam je urađeno.

Međutim okolnosti i uslovi su se promjenili, savremeni način života to zahtijeva od nas a univerzum nam daje mogućnost i nove vještine da takav način ponašanja usvojimo, a eto izvora odakle ćemo crpiti da se i prema drugima tako ponašamo, njegujuće, toplo, sa ljubaznošću i poštovanjem.

I na kraju ne treba zaboraviti da je briga o sebi ljubav prema sebi, a to je način na koji zalivamo sebe da bi nastavili da rastemo i prevazilazimo svoje okvire i jačamo svoje potencijale.

Tekst je produkt #SOSprojekta