Razvoj socijalnih i emocionalnih vještina u porodici

Dragi roditelji, dragi staratelji i hranitelji!

Ovaj priručnik namijenili smo vam sa željom da saznate:

ƒ što su socijalne i emocionalne vještine,

ƒ zašto su važne za vašu djecu i za njihov zdravi razvoj, uspješno učenje, život i rad,

ƒ kako sve možete da podstičete razvoj osnovnih socijalnih i emocionalnih vještina svoje djece i

ƒ kako škola podstiče razvoj ovih vještina.

Na početku, važno je da se podsjetimo

ƒ Djeca se ne rađaju s vještinama, vrijednostima i vrlinama. Sve one su važan dio djetetovog identiteta i ličnosti, zbog čega je svako dijete jedinstveno, prepoznatljivo i različito od drugih. Zajedničko im je da se one uče, stiču, uvježbavaju i razvijaju, prvo u porodici, a zatim i u školi.

ƒ Roditelji i nastavnici su najbliži, najvažniji uzori djeci kad počinju da uče i prihvataju vrijednosti, da stiču vještine da uspješno žive i rade s drugima, da budu srećni, dobri ljudi, uspješni u ličnom životu i karijeri i korisni društvu.

ƒ Bez dosljednog sistema vrijednosti i razvijenih socijalnih i emocionalnih vještina djeca ne mogu razvijati stavove i ponašanja koja nazivamo prosocijalnim, društveno poželjnim i korisnim i djetetu i ostalima oko njega.

ƒ Vrijednosti svima nama nude orijentaciju – što da cijenimo, što nam je vrijedno, kako da se ponašamo i odnosimo prema sebi i drugima, kako da učimo i radimo.

ƒ Da bi djeca i mladi uspješno razvijali vještine, vrijednosti i vrline, neophodno je osigurati da se porodica i škola uzajamno podržavaju – da sarađuju i dosljedno dijele iste vrijednosti. Vjerujemo da ste se mnogo puta do sada suočili s dilemom da li na pravi način pomažete razvoj ličnosti svog djeteta, upravo zato što ste primijetili različite i suprotne, kontradiktorne uticaje koje na dijete imaju vršnjaci, škola, mediji, društvene mreže.

ƒ Kada porodica i škola počnu da sarađuju i na ovom planu, djeci i mladima biće mnogo lakše da usvajaju vrijednosti, da jasno znaju što je dobro, što nije, što je poželjno, što nepoželjno ponašanje. Osjećaće se sigurnije, osjećaće da pripadaju i školi i porodici, da su prihvaćeni, da sva djeca imaju jednaka prava i tretman.

ƒ Bez podrške roditelja, nastavnici će imati vrlo ograničen uticaj na razvoj socijalnih i emocionalnih vještina i vrijednosti djece i mladih. Najveća korist za djecu je kada ih škola podučava istim vrijednostima i vještinama koje bi trebalo da stiču i kod kuće!

Izvor: unicef.org