Nebinarnost – identitet van okvira rodnih normi

“Žena se ne rađa, ženom se postaje…” rekla je Simon de Bovar, a čija se formulacija nadovezuje na povlačenje crte između pola i roda. Mnogi poistovjećuju ove pojmove, ali razlika je u tome što je pol nešto dato, nešto sa čime smo svi rođeni, dok je rod društvena tvorevina, objašnjava američka filozofkinja i teoretičarka roda Judith Butler.

Nebinarne osobe i dženderkvir osobe (NBGQ – non-binary and genderqueer) su one koje se ne identifikuju ni sa jednom od dvije kategorije rodnog identiteta – muški ili ženski. Na primjer, neki ljudi se identifikuju sa elementima i ženskog i muškog, ali postoje i oni koji se ne identifikuju ni sa jednim ni sa drugim. Važno je znati da je rodni identitet odvojen od seksualne orijentacije, te dženderkvir, kao i transrodne osobe mogu biti različitih orijentacija.
O slobodnom postojanju van okvira rodnih normi govorili su Aleksa Radonjić i još jedna mlada neautovana, anonimna osoba.

Aleksa Radonjić se prvo autovao kao trans muškarac, a kasnije je shvatio da ga binarnost previše ograničava u načinu na koji on osjeća svoj rod. „Osjećam se maskulino, afirmiše me obraćanje u muškom rodu, ali svoju rodnu afirmaciju osjećam i van rodnih normi. Način na koji volim, kreiram i razmišljam su za mene takođe rodno afirmativni. Osjećam koncept roda i nebinarnosti kao nešto mnogo više od toga da, lički rečeno, „nisam ni muško ni žensko“. Osjećam ga svuda, u svemu, prije svega kao opsesiju patrijahalnoj zapadnjačkoj dogmi.“, objašnjava Aleksa o procesu sopstvene spoznaje o svom rodnom identitetu.

U intervjuu Aleksa slikovito objašnjava šta zapravo znači nebinarnost poredivši ga sa interno dogovorenim sastankom na kojem su se dijelili rodovi, a na koji je on zakasnio, nakon čega je bio jako zbunjen. „Neko vrijeme sam bio jako zbunjen i pokušavao da „pohvatam“ šta se na tom sastanku desilo i hvatajući dio po dio shvatio sam da je moja „zbunjenost“ samo zbunjenost u okviru arbitrarnih ciljeva koji su bili na tom sastanku postavljeni, te da slobodno mogu da stojim van njih.“

O svom procesu javnom autovanja Aleksa je istakao da je mnogo hrabriji potez bilo, zapravo, priznanje samom sebi, a kada je „zavirio unutra“ i u potpunosti prihvatio sebe mnogo je bilo lakše reći to i drugima. „Ne naglašavam svoj identitet kao nešto što mene ističe, shvatam ga kao jednog od mojih integralnih djelova. Takođe, nakon mnogo čitanja i slušanja o uticajima zapadnjačke kulture na koncept roda, reći da sam nebinaran je za mene bio logičan sljed događaja“, objasnio je sagovornik.
O načinu na koji se obraćamo nebinarnim osobama, neautovana sagovornica kaže da je najbolje pitati osobu koje zamjenice koristi. „Nebinarnim ljudima se obraćamo u onom rodu koji oni preferiraju, ali, konkretno u našem jeziku imamo samo dvije opcije – u muškom i ženskom rodu ili kombinacija oba.“, izjavila je sagovornica sa kojom se slaže i Aleksa koji dodaje da bi ova praksa trebalo da postane norma, bez obzira na rodni identitet .„Cisrodna ili transrodna osoba: reći svoje zamjenice je za mene u rangu opšte kulture“, objasnio je.

O svom iskustvu sa drugim osobama koje ne razumiju nebinarnost ili koje imaju predrasude, sagovornica kaže da svakako postoje predrasude, ali iskustva su različita, te i da je njoj uvijek drago kada se ljudi interesuju i voljna je da objasni, osim u situacijama kada to na nju negativno utiče. Sa druge strane, Aleksi nije važno da li ljudi shvataju šta za njega znači nebinarnost, već je bitno da poštuju njegovo ime i zamjenice, kao i da ne zalaze u to kako i zašto svoj rodni identitet izražava na određeni način. „Jedno od poređenja koje često koristim je: ako neko ne shvata osnove kvantne fizike, ne znači da ona ne postoji“, objasnio je i dodaje da su predrasude za njega samo strah od nepoznatog.

Nebinarni aktivisti i edukatori koje Aleksa mnogo cijeni su Alok Vaid Menon i Jeffrey Marsh, a divi se, kako kaže, načinu na koji egzistiraju i navigiraju svijet pun mržnje.

Razliku između termina „nebinarnost“ i „kvir“ objašnjava sagovornica: „prvi termin se koristi za opisivanje rodnih identiteta, a „kvir“ obuhvata sve identitete i karakteristike koji su van prihvatljivih društvenih normi“. Aleksa kaže da je ljepota riječi „kvir“ u tome da je svako osjeća na svoj način. „Daje slobodu, slično kao što je meni daje nebinarnost. Doduše, kvir se najčešće odnosi i na seksualnost, a nebinarnost na rodni identitet“, izjavio je.

Kada govorimo o ljudskoj prirodi, istost, jednolikost praktično ne postoji. Sasvim je prirodno bojati se nepoznatog ali razlike među ljudima ne smiju biti osnov diskriminacije i netrpeljivosti, već izraz ljepote i snage. Uzajamno ohrabrivanje da budemo ono što zaista jesmo je odgovor koji je potrebno dati normama izgleda i ponašanja koje nameće društvo. Ako želimo da živimo slobodno, bez straha od osude i odbacivanja sredine, moramo naučiti da poštujemo tuđa prava i slobodu, sve dok ona ne ugrožava nas. Mnogi su mudro govorili o različitosti i toleranciji, a jedan od njih je Volter koji je rekao: „Šta je tolerancija? To je posljedica čovečanstva. Svi smo mi stvoreni od slabosti i grešaka i oprostiti jedan drugome glupost recipročno – to je prvi zakon prirode.“

Autorka: Danica Kovačević

Aktivnost je dio projekta “Sloboda je u jednakosti” koji je podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.