Desilo se online

Pojam sajber nasilja i dalje traži svoju sveobuhvatnu definiciju. U najširem kontekstu može se shvatiti kao nasilje koje se dešava putem digitalne tehnologije, ipak problematika ove pojave je mnogo dublja od toga, te se mnoge studije i dalje bave upravo traženjem najpogodnije definicije.

Istraživanja koja se bave proučavanjem nasilja u tradicionalnom smislu dovode u vezu fizičko nasilje sa sajber nasiljem preko tri osnovne karakteristike koje opisuju ovaj vid devijantnog ponašanja – postoji namjera da se druga osoba/osobe povrijede, postoji ponavljanje, postoji neravnoteža moći. Neki psiholozi ukazuju pak na to da je sajber nasilje mnogo kompleksniji problem od samog svrstavanja ovog zlostavljanja pod „desilo se online“, i da ovakav vid zlostavljanja zahtijeva mnogo dublju analizu i definiciju jer se ne radi samo o sistemu tj kanalu preko kog je do nasilja došlo, već je ono jedna društvena anomalija koja po pojedinca može ostaviti zapravo mnogo dublje psihičke posljedice nego da se to zlostavljanje desilo fizički. Za ovakve stavove ne postoje jasni dokazi, ali statistički podaci ukazuju na trend rasta stepena samoubistava i razvijanja depresije i anksioznosti kod mladih koji su bili izloženi nekom vidu ismijavanja, zlostavljanja, ucjenjvanja koje se desilo online.

Šta osjeća osoba koja je žrtva sajber nasilja? Prije svega važno je naglasiti da je u današnje vrijeme kada online platforme preuzimaju svaki oblik našeg života – od učenja, gledanja filmova, sastanka, kupovina, plaćanja računa, druženja i sl. vrlo „lako“ postati žrtva nekog vida „online kriminala“. Recimo, nije nepoznata činjenica da smo svakodnevno preplavljeni informacijama i reklamama za neke načine brze zarade, nevjerovatno jeftinih putovanja/ garderobe/ nekretnina, nuđenja različitih poklona i sličnih stvari koje su zapravo prevare. Međutim, sajber nasilnici mogu biti mnogo opasniji a posljedice koje mogu ostaviti na žrtvu mnogo teže od osjećaja da je neko ostao prevaren. Žrtva nasilja u realnom svijetu često osjeća sramotu i, paradoksalno, krivicu za zlostavljanje koje joj se dešava. Kada se ovakvo povrjeđivanje tuđih emocija i dostojanstva dešava online, ta osjećanja su još izraženija jer u tom momentu zlostavljanje je u nekim slučajevima vidljivo svima i za žrtvu to može biti dodatan udarac i nerijetko razlog zbog kog nažalost, umjesto da potraži pomoć, osoba razvije teške psihičke probleme koji se nekad završe i suicidom.

Sajber nasilje najviše pogađa one generalno najranjivije – djecu i tinejdžere. U ovom smislu, oni nijesu sigurni čak ni kada su u svojim domovima, jer i u tim momentima mogu biti izloženi nasilju ili ucjenama bilo da je to ismijavanje zbog nečega što se desilo u školi, bilo na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, seksualne orijentacije, načina oblačenja, neuklapanja u neki „šablon ljepote“ koji nameće globalizacija i društvo 21. vijeka. TikTok, Instagram, Fejsbuk, Tviter itd – mreže koje mogu pomoći da neko izgradi karijeru, nađe posao, upozna partnera/ku, pronađe inspiraciju za nešto, nauči da kuva, svira, slika, granice ne postoje. Ipak, to su i platforme koje mogu postati stub srama u kom se neko javno ponižava, ucjenjuje, gdje se plasira sadržaj koji povrjeđuje njegovo/njeno dostojanstvo, a da se sve to dešava javno, pred očima cijelog svijeta, udaljeno na samo jedan klik.

Nažalost, kao i u realnom svijetu, a tek online širok je spektar načina na koje žrtva može biti zlostavljana. To mogu biti pogrdni komentari koji su javni, mogu biti ucjene ili uvrede putem privatnih poruka, slanje fotografija koje žrtva ne želi da gleda kao što su fotografije polnih organa, kompromitujućih radnji, razne uvrede, podvođenja, napadi na integritet osobe, javno ili privatno ponižavanje, pa čak i prijetnje i ucjene da će se žrtvi nešto desiti kada izađe na ulicu.

O sajber nasilju, ali i o „začaranom krugu“ tj povezanosti ovakvog načina nasilja sa onim tradicionalnim razgovarali smo sa Nikolinom Pavićević, osnivačicom Instagram profila Kritički. Nikolinin profil za kratko vrijeme postigao je veliki uspjeh jer je ona preko ove platforme uspjela probiti led u podizanju glasa o nekim jako važnim temama, o kojim se, nažalost, odavno ćuti.

1. Koliko nekvalitetan i plitak sadržaj koji se plasira na TV-u i online platformama (rijaliti programi, TV šou, takozvani muzički programi i sl. ) može uticati na razvijanje oblika devijantnog ponašanja?

Ljudi često potcenjuju koliko zapravo mediji utiču na oblikovanje naše svijesti. Rijalitije da ne spominjem. Pa i riječi popularnih pjesama koje mladi slušaju koje su pune mizoginije, seksizma, konzumerizma i slično.

2. Loš sadržaj na TV-u, iskrivljene slike moralnog i ispravnog ➡ Sajber nasilje ➡ Fizičko nasilje, prijetnje, zlostavljanje. Može li se reći da je ovo neki novi „začarani krug“ 21. vijeka?

To je jedan od začarnih krugova, a ima ih mnogo. Potrebno je da ga neko probije i kaže da je dosta. Idealno bi bilo da to uradimo mi, jer ne možemo čekati da neko reaguje umjesto nas.

3. Da li smatraš da mladi ljudi gube na empatiji – kako u stvarnom, tako i u online svijetu, u kom se možda više i nalaze?

Ne mislim da gube nego da je uglavnom nisu imali dovoljno prije. I ne mislim da su u pitanju samo mladi – ovako ponašanje se uglavnom uči od starijih.

4. Možemo li krivca tražiti u onim „malo starijim“ građanima? Da li je opravdano da djeca od 6,7 godina imaju otvorene profile na mnogim društvenim mrežama, da gledaju rijaliti programe sa svojim roditeljima i sl?

Nije opravdano, mada u ovakvim stvarima uglavnom ne bude dobro tražiti krivca. Zašto? Zato što je svako kriv po malo – sistem, društvo, pa sve do pojedinca. Svi mi utičemo iako nam se često čini drugačije. Roditelji su rijetko medijski pismeni, ne znaju mnogo o društvenim mrežama, pa ni o uticaju koje pasivno gledanje rijaliti programa može imati na njihovu djecu.

5. Koliko je zapravo sajber nasilje opasno? Da li smatraš da smo na ovim prostorima svjesni te opasnosti?

Nismo svjesni, ali je jako opasno. Sajber nasilje je nasilje.

6. Kako da zaštitimo one najmlađe – od štetnog uticaja TikToka, kritika na Instagramu i Fejsbuku. Da li je uopšte to moguće?

Moguće je, naravno. Ne skroz, ali je moguće smanjiti loš uticaj. Treba ispratiti koga djeca prate i zašto, i krenuti odatle. Praćenje profila sa malo kvalitetnijim sadržajem već je velika promjena.

7. Da li imaš neke podatke konkretno za Crnu Goru? Skoro je u javnosti isplivala vijest o djevojčici iz Budve koja je bila žrtva nasilja na Tik Tok-u a onda se to nasilje pretvorilo u prijetnje za njen život. Ti si na svom profilu skrenula pažnju na Viber grupe u kojima su se dijelile fotografije djevojaka sa Instagrama, informacije o njihovom mjestu stanovanja, i slično, naravno bez njhovog znanja. Da li ovo prelazi u neku formu online organizovanog kriminala?

Upravo tako su nazvali ovo što se dešava u Njemačkoj – sa pornografiskim sajtom gdje su djeca eksploatisana. Nemam konkretne podatke za Crnu Goru, jer se mi ne bavimo puno ovim stvarima, a i kad se bavimo to rade pojedinci i manje poznate organizacije.

8. Šta misliš, da li su ljudi u Crnoj Gori svjesni svojih prava na Internetu? Da li možda problem leži u tome što se ne govori dovoljno o tome i konkretno se mladi ljudi, tinejdžeri, ne uče svojim pravima te u većini slučajeva nijesu ni svjesni da su žrtve sajber nasilja?

Mislim da ljudi u Crnoj Gori često zanemaruju zapravo moć interneta – i sve pozitivno i negativno što on donosi. Upravo od svojih prava koja zanemeraju, preko toga da ne znamo prepoznati internet nasilje, niti mu pristupiti adekvatno i ozbiljno. Takođe, ne postoji određen zakon u Crnoj Gori za online nasilje.

Autorka: Anđela Matanović

Aktivnost je dio projekta “Sloboda je u jednakosti” koji je podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.