Montenegro Prajd u otporu epidemiji – Šta se promijenilo?
Osmi Montenegro Prajd, pod sloganom “Ja sam simbol otpora” održan je u Podgorici 20. decembra, u nešto drugačijem maniru od onog koji je karakterističan za paradu ponosa. Brojne promjene su nastupile usljed epidemije koronavirusa i zabrane okupljanja, ali i u odnosu na atmosferu koja je obilježila prvu paradu ponosa održanu 2013. godine. Ovogodišnji Prajd je svoje aktivnosti preselio u online svijet, a održan je i defile automobila glavnim podgoričkim ulicama. O tome kako je izgledala organizacija Prajda u uslovima epidemije, kao i šta se promijenilo od posljednje povorke ponosa, razgovarali smo sa predsjednikom Upravnog odbora Queer Montenegro i jednim od članova organizacionog odbora Montenegro Prajda, Danijelom Kalezićem.
Iako je epidemija koronavirusa udarila stop na brojne društvene događaje i manifestacije na koje smo navikli, ovogodišnji Montenegro Prajd je pronašao način da se prilagodi.
„Organizacija Prajda je bila zahtjevna ove godine, ali smo odlučili da organizujemo program u obliku u kojem je to bilo moguće. Raspisali smo konkurs za organizacioni odbor i imali uspješan broj prijava, prijavilo se oko 50 ljudi“, kaže Danijel.
On dodaje da je organizacioni odbor u početku održavao sastanke uživo, uz poštovanje svih propisanih mjera, međutim, u jednom trenutku se i taj način pokazao dosta teškim, zbog čega su morali preći na online sastanke.
„Pripremali smo program oko tri mjeseca i imali jako korisne diskusije, svi su se potrudili, a odustati je bilo najlaške, međutim, mi nikad nijesmo radili stvari koje su najlakše“, napominje Danijel.
Kako kaže, cjelokupna organizacija i realizacija Prajda je bila potpuno drugačija nego prošle godine.
„Komunicirali smo online, svi sadržaji su bili online i to odsustvo direktnog, uživo kontakta je bila jedna velika novina za nas. Sa druge strane, sve to je dovelo do toga da budemo više disciplinovani i zapravo je u nekim momentima funkcionisalo mnogo bolje nego što je to možda bio slučaj u nekoj ranije uživo atmosferi koja je često znala biti više relaksirana“, dodaje on.
Cjelokupne okolnosti koje je izazvala pandemija koronavirusa odrazile su se i na LGBTI zajednicu, a kako kaže Danijel, naročito na one LGBTI osobe koje su izgubile posao i našle se u teškoj materijalnoj situaciji, zbog čega se jedan dio njih morao vratiti u svoje porodice, odakle su pobjegli zbog nasilja.
„Ekonomsku neizvjesnost i bojazan dijelimo sa svima, a od prošle parade do ove je bilo i nekih ljepših momenata“, dodaje Danijel i napominje da je došlo do usvajanja Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u crnogorskom parlamentu.
„Donošenje Zakona o životnom parnerstvu lica istog pola, koji je konačno usvojen u Crnoj Gori, promjena političkih struktura i promjena Vlade, online okupljanje i auto prajd, sve je to obilježilo godinu za nama. Promijenilo se dosta toga na različite načine. U tom smislu se promijenio cijeli svijet, ne samo u odnosu na LGBTI, već generalno, dijelimo promjene sa cijelim svijetom“, kaže Danijel i dodaje da se LGBTI zajednica ne raduje tome što se još uvijek ne može okupljati usljed epidemije, ali se nada da će se i to uskoro promijeniti i da će situacija u vezi sa epidemijom krenuti na bolje.
Kada je u pitanju Zakon i njegove odredbe, ističe da je LGBTI zajednica zadovoljna Zakonom i da trenutno u njemu ništa ne bi mijenjali.
„Zadovoljni smo Zakonom, mi smo ga pisali zajedno sa partnerima, ne bismo trenutno ništa mijenjali. Međutim, ono što Zakon trenutno ne prepoznaje, a za šta vjerujemo da će se uskoro promijeniti, jer svaki Zakon mora da prepozna život i ono što se zaista u njemu dešava, jeste to što nemamo prepoznata neformalna partnerstva, koja su pandan vanbračnoj zajednici“, kaže Danijel.
On dodaje da je ovogodišnjim sloganom „Ja sam simbol otpora“ cjelokupna LGBTI zajednica digla glas protiv svega lošeg i negativnog što se dešava u društvu.
„Ne mislimo to samo u odnosu na prava LGBTI osoba, već i u odnosu na sve, homofobiju, transfobiju, mizoginiju, šovinizam, nacionalizam, klerofašizam, nacizam, nepoštovanja mjera, dvostrukih aršina koji vladaju u političkom i institucionalnom smislu, populizma, šovinizma. Digli smo glas protiv svih tih negativnih pojava koje zapravo potpuno urušavaju ljudska prava i manipulišu njima u bilo kom smislu i na razne načine. Sve to je slogan ovogodišnjeg prajda“, napominje Danijel.
Kada je u pitanju organizacija Prajda, dodaje da je organizacioni odbor zadovoljan reakcijom nadležnih institucija.
„Konkretno je bila nadležna Uprava policije Crne Gore, Centar bezbjednosti Podgorica. Sa njima tradicionalno imamo sjajnu saradnju i zaista su, i u ovim uslovima, u potpunosti jednako postupali kao i svih prošlih godina, maksimalno profesionalno, s maksimalnom pažnjom i na jedan način koji je primjer svim zemljama u regionu“, kaže Danijel i dodaje da je postojala podrška i ostalih državnih institucija.
„Dobili smo podršku Glavnog Grada, osvjetljavanjem mosta Milenijum, Ministarstva unutrašnjih poslova, osvjetljavanjem zgrade MUP-a i podršku Predsjednika Crne Gore, osvjetljavanjem zgrade predsjedništva“, kazao je Danijel i dodao da je, sa druge strane, izostala podrška Vlade, čija zgrada i pored upućenog zahtjeva nije bila osvijetljena, kao i podrška Skupštine.
On napominje i da su podršku pružili ambasada SAD-a u Podgorici, britanska ambasada i delegacija EU, koji su svi istakli zastave u bojama duge i osvijetlili svoje zgrade u bojama duge 20. decembra.
Danijel uočava da su institucije prethodnih godina značajno unaprijedile svoje postupanje u odnosu na ljudska prava LGBTI osoba.
„Ipak, uvijek tu ima prostora za više i bolje, profesionalnije i kvalitetnije postupanje. S obzirom na to da je došlo do promjene vlasti, mi i od nove Vlade očekujemo da nastavi taj proces i da, s obzirom na ono što su već javno i deklarativno saopštili, nastave da slijede takav tok i proces unapređenja naših osnovnih ljudskih prava“ dodao je on.
Kako kaže, LGBTI zajednica ima svoje prepoznatljive prostore, a tu je posebno bitan LGBTI Drop in centar koji organizuje NVO Juventas, a Queer Montenegro, Spektra, Stana i Montenegro Prajd zajedno koriste taj prostor za rad sa zajednicom.
„To je jako bitno mjesto koje je baza LGBTI aktivizma u Crnoj Gori, prostor u kojem polako raste i širi se LGBTI pokret. Imali smo situacije u kojima nam se obraćaju žrtve nasilja, te situacije su gotovo redovna pojava kod nas s obzirom na to da imamo besplatnu pravnu pomoć za LGBTI osobe koje su žrtve nasilja i divnu advokaticu Mariju Živković koja radi sa njima na pružanju besplatne prave pomoći, podrške i zastupanju“, kaže Danijel i ističe da je to, nažalost, svakodnevnica usljed visokog nivoa homofobije i transfobije.
Napominje da je zbog toga posebno važno da LGBTI pokret bude vidljiv i sve ono što radi LGBTI zajednica, budući da će žrtava biti sve dok ne padne nivo homofobije i transfobije.
„Crnogorskom društvu u tom smislu nedostaje dosta toga, rekao bih, ono generalno ima jako veliki potencijal da prihvati različitosti, međutim, mi sa druge strane njegujemo to šta će komšija da kaže, jako nam je važno šta neko misli o nama“, primjećuje Danijel i ističe da crnogorskom društvu fali više vladavine zakona, ali nam fali i da manje brinemo o tome šta će drugi da kažu, a više o tome kako da mi lično budemo srećni i da druge ljude pustimo da žive onako kako oni žele da žive, bez obzira na njihova lična svojstva u bilo kom smislu.
Autorka: Nikolina Tomović
Aktivnost je dio projekta “Doprinos zaštiti ljudskih prava i promociji jednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti za LGBTI osoba kroz jačanje svijesti i borbu protiv stigme i diskriminacije ” koji je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.