DA LI ZNAŠ ŠTA JEDEŠ?

16. oktobra se obilježava Svjetski dan hrane. Obzirom da je ishrana važan dio života i jedan od njegovih bazičnih elemenata, ona je veoma zastupljena kao tema razgovora u medijima i svakodnevnom životu. Upravo zato, obilježavanje Svjetskog dana hrane ima za cilj podizanje svijesti o pravilnoj ishrani, posebno u vrijeme kada većina ljudi vodi brz život i obično nema vremena da razmišlja o zdravoj ishrani, sa posebnim akcentom na mlade ljude i djecu.

Navike koje takav život sa sobom nosi, nijesu na zadovoljavajućem nivou i zahtijevaju promijene, jer u suprotnom neadekvatan način ishrane dovodi do niza oboljenja.

Pravilna ishrana značajno utiče na zdrav i kvalitetan život i jedan je od glavnih faktora prevencije hroničnih bolesti.

U nedavnom istraživanju stepena uhranjenosti školske djece uzrasta 6-11 godina koje je sproveo Institut za javno zdravlje Crne Gore, 29,5% učenika navedenog uzrasta je imalo prekomjernu tjelesnu težinu. Problem prekomjerne tjelesne težine izraženiji je kod dječaka (36,6%) nego od djevojčica (22,4%).

Studija zdravstvenog stanja stanovništva Crne Gore pokazuje zabrinjavajuće stanje u pogledu pravilne ishrane kod mladih. Dok svega 33,4% mladih konzumira svježe voće, a nešto više njih svježe povrće, unos slatkiša, slatkih bezalkoholnih pića i sl. je veliki. Gojaznost i fizička neaktivnost su vodeći razlog za povećanje smrtnosti od posljedica srčanih oboljenja, dijabetesa, nekih tipova kancera, gubitka pamćenja i slično.

Koliko su mladi upoznati sa posledicama neadekvatne ishrane, ali i zdravom ishranom uopšte, kao i kako podržati mlade da donose zdrave izbore kada je u pitanju ishrana, saznali smo u intervjuu sa dr Andrejom Martinom Vujkovcem, predsjednikom Internacionalne organizacije za zdravlje mladih.

Da li mislite da su mladi uopšte upoznati sa zdravom ishranom? Da li vaša organizacija ima bilo kakvih podataka ili kako doživljavate ovo u radu sa mladima?

S jedne strane, mislim da su mladi ljudi upoznati sa nekim opštim preporukama: teško biste našli mladu osobu koja ne zna da treba da jede povrće i voće i da treba da izbjegava masnu i slatku hranu. Međutim, kada uđemo u detalje: na primjer – koliko hranljivih sastojka treba ljudima, koje su zdrave prehrambene navike ili kako izbjeći visoko prerađenu hranu, smatramo da imaju poteškoća u pronalaženju pravih informacija.

Još jedan važan aspekt je da, čak i ako znaju da neka hrana nije dobra za njih, i dalje je teško izbjegavaju. To je zato što znanje nije na zadovoljavajućem nivou kako bi se promjenilo ponašanje – potrebno vam je okruženje koje podržava i promoviše zdravu ishranu.

Da li je zdrava ishrana dostupna mladima u Evropi i da li mladi ljudi uopšte znaju dovoljno o značaju zdrave ishrane?

Ono što je čudno, iako je suboptimalna ishrana uzrok mnogim zdravstvenim problemima u Evropi ( čak i kod djece i mladih), rekao bih da je odgovor potvrdan u oba slučaja – zdrava hrana je dostupna i mladi su sve više svjesni njene važnosti. Problem koji mi uočavamo jeste da je nezdrava hrana sve više prisutna i da potiskuje zdrave opcije. Razmislite samo koliko kioska brze hrane postoji u odnosu na prodavnice zdrave hrane ili markete. Dodatno, veliku ulogu igra marketning, kod nezdravih opcija ishrane, nego kod zdravih, a to značajno utiče na potrošnju.

Koje aktivnosti preduzima Internacionalna organizacija za zdravlje mladih kada je u pitanju prehrambena politika? Da li u Evropi imamo dobre prehrambene politike?

Prije dvije godine smo počeli da radimo na ishrani, kada smo promijenili fokus djelovanja sa alkohola na druge važne zdravstvene teme. Od tada, ishranu smo uključili kao dio naših događaja i projekata. Trenutno, imamo projekat finansiran od Evropske Komisije kroz koji ćemo naučiti mlade ljude kako da prepoznaju dobre, zdravstveno-promovišuće politike hrane i kako da se za njih zalažu u njihovim zemljama. Što se tiče okline u pogledu prehrambenih politika u Evropi, užasno je teško generalizovati. Neke zemlje definitivno funkcionišu bolje o d drugih uvođenjem poreza na pića koja u sastavu imaju šećer, zabranom stavljanja u promet nezdrave hrane, dok druge zemlje zapravo nemaju aktivne politike u ovoj oblasti (ili politika postoji i nije stavljena u upotrebu). Postoje i zemlje koje imaju uspostavljene politike, koje su u teoriji dobre , međutim implementacija je ispod prosijeka i može praviti više štete nego koristi: na primjer obroci koji su obavezni u školama imaju previse kalorija, masti, šećera i soli.

Da li smatrate da je dodatak šečera i masti najveći neprijatelj zdravlju mladih u današnje vrijeme?

Ne mislim da trebamo kriviti šečer ili masti, već kompanije koje svoje proizvode pune šećerom i mastima i onda nas “tjeraju” da ih kupimo. Moramo da shvatimo da smo kao ljudi genetski povezani za proizvodima koji su puni kalorija (zapravo puni šećera i masti) i soli. Ovo nam je omogućilo da preživimo praistorisjko vrijeme kada je hrana bila teško dostupna. Međutim, u današnje vrijeme, kada je ova hrana dostupna na svakom uglu, čežnja za ovom hranom igra protiv nas, jer konzumacija ove vrste hrane prekomernoj količini uzrokuje bolesti, kao što su bolesti srca, različite vrste karcinoma, gojaznost, dijabetes i mnoge druge bolesti.

Mi smo praistorijski vezani za ovu hranu, čija konzumacija nekada može da izazove zavisnost. Neke kompanije se oslanjaju na želju za ovom hranom i pokušavaju da je učine što privlačnijom za naš mozak – da bi prodale više proizvoda i ostvarile profit. A nama je takva praksa jednostavno neetična.

Šta organizacije koje se bave mladima i zdravljem, mogu uraditi kako bi povećali prehrambenu pismenost i podržali mlade da donose zdrave izbore kada je u pitanju hrana?

Mislim da možemo uraditi dvije stvari. Prvo, da osiguramo da okruženja u kojima vaši mladi provode vrijeme (omladinski centri, događaji okuplajnja itd.) omogućavaju mladima zdrave opcije, a limitiraju nezdrave. Ljudi jedu ono što je tu, a ako zamijenite kolače bananama, onda će ljudi jesti banane. Ovo može imati zanačajan efekat obzirom da “brza hrana” obično bude odabrana u odnosu na zdravije alternative, upravo iz razloga što je dostupnija. Ako okrenemo stvari i zdraviju hranu učinimo dostupnijom, njena konzumacija će se povećati.

Drugo, treba zagovarati politike koje štite mlade od “pohlepnih” pristupa nekih industrija – oporezovati hranu koja je nezdrava, zabraniti marketing nezdrave hrane i zaustavljanje subvencija za određenu nezdravu hranu.

Uzimajući u obzir oba pristupa, možete osigurati trenutne efekte, ali i trajnije, održivije na sistematskom nivou.