Kada je seksualna eksploatacija djece postala uobičajena stvar i zašto se ne bunimo dovoljno?

Šta prvo pomislite kad čujete seksualna eksploatacija djce?
Vjerujem, kao i mnogi od nas, na one strašne scene pedofilije kakve srećemo u hronikama.

 A znate li da je u pitanju mnogo kompleksniji problem za koje je potrebno još mnogo edukacije i osvešćivanja?

“Djevojke sa 16 godina izgledaju kao djevojke sa 24”

Rečenica od koje mi se ledi krv u žilama. Samo jedno u nizu opravdanja i izgovora da se odrastao muškarac približi djevojčicama tinejdžerskog uzrasta koje, ma kako izgledale, nisu emotivno ni psihički dovoljno zrele da procene situaciju u kojoj se nađu – pa taman je i same inicirale.

U slučaju da niste znali, prilazak maloletnim djevojkama u seksualnoj konotaciji nije dozvoljeno. Za pedofiliju svi znamo, a šta je sa efebofilijom?

SEKSUALNA EKSPLOATACIJA DJECE I EFEBOFILIJA

Kako je to lijepo i stručno objašnjeno na blogu psihobrlog, efebofilija je poremećaj odraslih osoba koje imaju seksualna interesovanja za adolescente – tinejdžere u kasnijem pubertetskom uzrastu. Mnogima ovaj podatak ne znači mnogo niti bi ga smatrali za pogrešno, međutim itekako jeste.

Djeca uzrasta 14-17 godina retko su oformljene ličnosti nepodložne manipulacijama odraslih osoba, naročito ako dolaze od strane javnih ili poznatih ličnosti.

Iako djeca već sa 13-14 godina fizički mogu biti zrela za stupanje u seksualne odnose, ne znači da psihički i zakonski za to jesu. Čak i u kasnijem uzrastu, emocionalno su daleko od toga da zaista razumeju u šta se upuštaju – i to je upravo prostor koji mnogi zloupotrebljavaju.

To nije u redu ni u kom obliku ni kontekstu. Predatorsko ponašanje nije samo kada je u pitanju muškarac od 30, 40, 50+, već i kad dvadesetogodišnjak stremi ka djevojčicama od 14/15 godina, isto je.

Takođe, te iste djevojčice ne mogu i NE SMIJU biti proganjane i ponižavane da su same krive ako su pristale na udvaranje, odgovorile na njega, pa čak i ako su ga inicirale. One su djeca i nisu svjesna – ma koliko se mnogi trudili da prikažu drugačije – čak i kad su seksualno aktivna, ona su djeca i nemamo prava da ih osuđujemo jer ne mogu biti kriva.

Nedavni slučaj u internet/influenser svetu, mogući prekršaj i/ili krivično djelo, iznjedrio je more oprečnih komentara i, nažalost, sliku da smo daleko od napredovanja kao društvo, kad u 21. vijeku svjedočimo da muškarci i žene, momci i devojke imaju stavove poput ovih:

Kao žena, kao odrasla osoba, kao roditelj, kao majka tri sina, imam da kažem sljedeće – sram vas bilo. Za svaki put kad okrivite žrtvu, pravdate *moguće* djelo time što je neko obučen onako kako ste vi procenili da ne treba, da se smije kako vi smatrate da ne treba, ponaša opet kako vi smatrate da ne treba.

Dragi muškarci, sve i da izgledaju kao najzanosnije dvadeset-nešto-godišnjakinje, vi ste ti koji ste odrasli i na vama je SVA odgovornost da procenite situaciju i ne dovedete sebe i djevojčicu/djevojku/ženu u nezgodnu situaciju.

Gdje smo kao društvo omanuli da racionalizujemo pogrešno ponašanje, tražimo opravdanja i, ujedno, vrijeđamo, ponižavamo i progonimo žrtve?

U čemu smo pogrešili kad mahom djevojke i žene pravdaju jednog odraslog muškarca, umanjuju pogrešno djelo i, još gore, staju u odbranu istog?

Ovaj primer, samo je jedan u nizu pokazatelja kako smo daleko od napretka i zaštite osetljivih grupacija. Djecu treba zaštititi od seksualnog nasilja, bilo kog tipa. Slučaj o kojem se ovih dana priča samo je jedan od mnogih primjera na koji se seksualno nasilje vrši. I to mora da prestane.

A ŠTA KAŽE NAŠ ZAKON?

Na sajtu MUP-a a u okviru teksta Zaštitimo djecu od pedofilije na internetu, između ostalog, stoji sljedeće:

Kod nas se kao izvršioci ovi krivičnih djela javljaju lica iz svih društvenih struktura tako da ne postoji profil izvršilaca ovih krivičnih djela u tom smislu.
Motivi za izvršenje ovih krivičnih djela su takođe širokog spektra i predmet su psihološkog profilisanja izvršilaca u zavisnosti od slučaja do slučaja.
Maloljetna lica se pojavljuju kao žrtve ovih krivičnih djela često ni sama nisu svjesna šta im se dešava pošto izvršioci koriste njihovo povjerenje i krivična djela vrše pod specifičnim okolnostima, najčešće kada potpuno zadobiju poverenje žrtve, tako da su vrlo teška za otkrivanje.
Seksualna eksploatacija djece je isuviše ozbiljna tema da bi se završilo samo na ovom tekstu. Odgovornost svih nas odraslih je da o tome povedemo razgovore na svim nivoima – u svojim porodicama i sa svojom djecom, u svom okruženju, zajednici i šire – koliko ko može i ume.

Neophodno je raditi na kontinuiranoj i konstantnoj edukaciji kako bi se čitava kolektivna svijest podigla na toliki nivo da se ovakav i slični slučajevi jednoglasno osude i sankcionišu. A o kolektivnom okretanju glave na drugu stranu kad su u pitanju drugi narodi i osetljive kategorije, da ne govorim.

Nažalost, ovo nije izuzetak već, bojim se, široko rasprostranjen obrazac ponašanja. U državi u kojoj se ćuti na to da jedan nastavnik fizičkog otvoreno započinje „vezu“ sa svojom 15-godišnjom učenicom, pa još od toga zarađuje putem društvenih mreža, istu zaprosi za 18. rođendan, jasno je da nas očekuje mnogo posla.

Svakoga od nas. Djeca su ranjiva, djeca su osetljiva, djeca su podložna manipulaciji, pa ma kako spolja izgledala. Fizički izgled ne može i ne sme biti ni naznaka opravdanja za ono što nije moralno, a ni legalno.

I za kraj, dragi muškarci, čak i da – po vašim ili bilo čijim mjerilima – ne mislite da ste uradili nešto loše, sugerišem vam jednu prostu i lako izvodljivu stvar. Ne budite bahate budale, ne vrebajte maloljetna lica, ne radite drugima ništa što ne želite da neko radi vašoj djeci. Tako je jednostavno.

Preuzeto sa: organvlasti.com