Degradirajuća uloga alkoholizma
Alkohol, kao jedna od najstarijih supstanci koje je čovjek otkrio za promjenu misli i osjećanja, danas je uzorokovala jednu od najrasprostranjenijih bolesti zavisnosti – alkoholizam.

U poređenju sa drugim bolestima, alkoholizam po učestalosti javljanja stoji rame uz rame sa kardiovaskularnim bolestima i malignim oboljenjima, a u Crnoj Gori postoji oko trideset hiljada lica koja su alkoholičari. Naravno, riječ je o statističkim podacima, ne računajući sva ona lica koja nikada nijesu tražila stručnu pomoć u liječenju alkoholizma.
Reakcije na alkohol u velikoj mjeri zavise od zdravstvenog stanja konzumenta, godina starosti, psihološkog stanja, kao i od količine unijetog alkohola, a one se u različitom intezitetu ogledaju u problemima u komunikaciji sa drugim ljudima, promjeni sistema vrijednosti, društvenog kruga, smanjenju odgovornosti i velikom uticaju na sposobnost donošenja odluka.
Brojna istraživanja koja su sprovedena na ovu temu, pokazuju da alkoholizam odavno nije karakterističan samo za pripadnike srednje životne dobi ili muškarce, već je u velikoj mjeri prisutan i kod žena, kao i kod tinejdžera. Podatak da sve više mladih ljudi dosta rano proba alkohol, i to u porodičnom okruženju, možda nije iznenađujući u crnogorskom društvu, čije tradicionalne odrednice uključuju alkohol u svaki važniji životni događaj. Iznenađujući ili ne, ovaj podatak je svakako vrlo zabrinjavajuć s obzirom na posljedice koje alkohol prouzrokuje na pojedinca, njegovu okolinu, a potom i društvo u cjelini.
Posmatrana kroz fazu prevencije, borba protiv alkoholizma najprije nailazi na prepreke u društvenoj svijesti domaće sredine koja, direktno ili indirektno, ali jasno i kontinuirano održava sliku o konzumiranju alkohola kao zanemarljivo problematičnoj i u krajnjem – društveno prihvatljivoj. Ovome u prilog ide zastupljenost alkohola u porodičnom okruženju, pristupačnost alkoholnih pića u prodavnicama, slaba kontrola prodaje maloljetnim licima, marketinška kreacija da dobar provod podrazumijeva konzumiranje alkohola i slično.
Danas je opšte poznato da alkohol narušava zdravlje čovjeka, naročito mladog, tako što sprečava njegov normalan fizički i psihički razvoj, dovodi do pojave različitih oblika devijantnih ponašanja, a uzrokuje i pojavu razdražljivosti, netrpeljivosti, kao i gubitak toplih emotivnih odnosa prema bliskim ljudima. Ovakav uticaj alkohola na pojedinca rezultira u smanjenju osjećaja odgovornosti, pa tako dolazi i do smanjenja brige za zajednicu i društvo u cjelosti.
Naročito teške posljedice alkohol ostavlja na osobe koje ga dugoročno konzumiraju u velikim količinama, tj na hronične alkoholičare čiji je prag tolerancije na alkohol visok, usljed čega u organizam unose velike količine alkoholnih pića kako bi proizveli pijanstvo.
Kod ovih osoba obično dolazi do pojave različitih smetnji u ravnoteži, oštećenja čula dodira, mirisa i ukusa, gubitka kontrole u ponašanju i različitih socio-ekonomskih problema.
Neke od važnih mentalnih sposobnosti su takođe podložne propadanju usljed pretjerane upotrebe alkohola, kao što su pažnja i koncentracija, apstraktno razmišljanje, rješavanje problema, percepcija emocija, kao i mogućnost formiranja novih sjećanja, tj gubitak memorije. Najveće probleme izaziva zavisnost od alkohola, usljed koje osoba gotovo u potpunosti gubi kontrolu kad svojim ponašanjem u želji da zadovolji potrebu za alkoholom.
Posljedice hroničnog alkoholizma ogledaju se u potpunoj degradaciji ličnosti, a oštećenje organa i cijelog organizma je nepovratno. Zbog poremećaja u radu metabolizma, neredovne ishrane i pretjerane konzumacije alkohola, unutrašnji organi poput jetre i krvnih sudova postaju razoreni, a koža i lice dobijaju bolesnu boju na kojoj se ogleda umor. Osoba koja je ranije iskazivala različite vrste interesovanja za rad, obrazovanje, porodicu i napredak, odjednom sav smisao počinje da vidi u alkoholu, dok sve ostalo postaje nevažno. Usljed toga dolazi do socijalne degradacije koja rezultira u gubitku posla, društvenog položaja, porodice i prijatelja, pa je moguća i pojava siromaštva, depresije, nasilja u porodici i slično.
Jedna od varljivih zabluda jeste da je za izliječenje alkoholizma potrebna samo čvrsta volja, što svakako jeste tačno, ali treba imati na umu da je alkoholizam prije svega bolest zavisnosti, zbog čega ga je potrebno liječiti odgovarajućim medicinskim tretmanom. U ovom smislu, on izaziva i troškove za pojedinca, kao i društvo u cjelosti, jer se izliječenje sprovodi kroz više faza i podrazumijeva određeni vremenski period.
Liječenje uglavnom počinje sprovođenjem odgovarajuće dijagnostike i utvrđivanja psihofizičkog stanja pacijenta, nakon čega slijedi faza detoksikacije i otklanjanja alkohola iz organizma. Zatim slijedi psihološko jačanje pacijenta i stabilizacija njegovog odnosa prema alkoholu, čime se nastoji formirati negativan odnos i otkloniti zavisnost. Na kraju, u težim slučajevima je neizostavno liječenje uzimanjem različitih vrsta ljekova, kao i kontinuirana psihološka podrška, kako bi se rezultati liječenja očuvali i kako osoba ne bi ponovo podlegla zavisnosti.
Sveukupno suočavanje sa alkoholizmom je razarajuće za osobu, njeno mentalno i fizičko stanje, njen socio-ekonomski položaj u društvu i emotivni odnos sa bližnjima, ali i za porodicu i društveni krug u kojem obitava osoba zavisna od alkohola. Zbog toga je važno kontrolisati proizvodnju i prodaju alkohola, propisivati i izricati strožije kazne za prodaju alkohola mladim licima, za vožnju u alkoholisanom stanju, ali svakako i raditi na stvaranju društvene atmosfere koja pogoduje takvoj vrsti prevencije u mjeri da je čini suvišnom – društvene atmosfere koja alkoholičaru ne donosi zdravicu za sreću i tugu, već mu nudi pomoć i podršku u liječenju.
Autorka: Nikolina Tomović