U situaciji pandemije sa kojom se svijet danas suočava nije zarazan samo virus, zarazna je i anksioznost.
Širenje emocija od jedne osobe na drugu u psihologiji se definiše kao socijalna zaraza. Čak i kada se mi sami ne osjećamo anksioznim, sam razgovor sa osobom koja se tako osjeća može dovesti do pobuđivanja anksioznosti i kod nas. Kada se osjećamo savladano i bespomoćno, racionalni dio našeg mozga kao da uključi ,,offline” režim. Svakako da je logično da nama nisu neophodne zalihe toalet papira za narednih šest mjeseci, ali onog momenta kada u marketu vidimo ljude koji pune svoje korpe, njihova anksioznost utiče i na nas, pa se budi ,,režim preživljavanja”. Na taj način pokušavamo ponovo uspostaviti kontrolu, osjećati se sigurno.
Kako treba da se ponašamo? Kako da izbjegnemo ovu socijalnu zarazu anksioznosti i spriječimo racionalni dio našeg mozga da se jednostavno isključi?
Da bi prekinuli ciklus neophodno je da postanemo svjesni dvije stvari:
- Moramo da razvijemo svijest o trenutcima kada osjećaj anksioznosti kod nas samih raste;
- Moramo postati svjesni rezultata našeg ponašanja u takvim situacijama.
Ovo nam može pomoći da napravimo razliku između ponašanja koja nam stvarno pomažu da preživimo i ponašanja koja nas vode u suprotnom smjeru- u paniku i impulsivno reagovanje koje može postati opasno. Kada postanemo svjesni stanja anksioznosti i ponašanja koje ono kod nas proizvodi možemo dalje raditi na zamjeni reakcije, odnosno promjeni načina reagovanja u situaciji pojačane anksioznosti.
Na primer, ukoliko primjetimo da imamo naviku da dodirujemo lice , možemo biti na oprezu i odabrati kako ćemo ragovati kada se to desi. U toj situaciji, umjesto da automatski počnemo paničiti, trebamo duboko udahnuti i zapitati se kada smo zadnji put oprali ruke (ukoliko shvatimo da je to bilo prije 10 minuta i da nakon toga nismo bili napolju ili u situaciji u kojoj smo mogli doći u kontakt sa virusom ili virusom zaraženim osobama shvatićemo da smo sigurni ). Na taj način aktiviramo racionalni dio naše svijesti, i umjesto da počnemo paničiti bez opravdanog razloga dajemo našem mozgu vremena da radi ono što najbolje umije: DA MISLI.
Nalazimo se u vremenu neizvjesnosti. Mnogo je toga van naše kontrole uključujući trajanje pandemije, ponašanje drugih ljudi i ono što će se desiti našim zajednicama. Ovakvo stanje ljudi prihvataju na različite načine, mnogi od nas će pretraživati internet u potrazi za odgovorima i beskonačno izlistavati moguće scenarije. Ova strategija neće djelovati pozitivno, učiniće da se osjećamo još više izgubljeno i anksiozno.
Prilikom napada panike disanje postaje ubrzano a udisaji plići, tako da ako osjetite da vas prevladava strah od onoga što bi se moglo desiti, probajte da se koncentrišete na disanje ( potpuni udisaji i izdisaji) i da preusmjerite misli na ono što možete vidite i da kontrolište. Na primer, ne možete kontrolisati širenje virusa u vašoj državi ili gradu, ali sigurno da možete preduzeti potrebne korake da smanjite sopstveni rizik od zaraze zato #OstaniDoma.
