HILJADU ZAŠTO, SAMO JEDNO ZATO
Pravo na zaštitu od diskriminacije i garantovanje jednakosti pripada svim građanima i građankama Crne Gore. Ali da li smo svi stvarno jednaki? Da li su nam svima zagarantovana ista prava? Za neke, zakoni predstavljaju samo utopiju, a ne realnost.
Već u Porodičnom zakonu postoji niz diskriminišućih članova, kojima se u potpunosti marginalizuje dio populacije. Ukoliko želim da sklopim brak, a osoba sam homoseksualne orjentacija, zakon me u startu otpisuje, jer brak definiše kao zajednicu života muškarca i žene.
Gdje samo tu moj partner/ka i ja?
Zakonom o zabrani diskriminacije mi je garantovano da me niko neće uznemiravati! Ukoliko pođemo od definicije „Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje, uključujući i uznemiravanje putem audio i video nadzora, mobilnih uređaja, društvenih mreža i interneta, koje ima za cilj povredu ličnog dostojanstva, izazivanje straha, osjećaja poniženosti ili uvrijeđenosti ili stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvrjedljivog okruženja.”
Zašto mi onda na društvenim mrežama pišu uvrjedljive poruke i pogrdne komentare?
Zakonom se zabranjuje govor mržnje. Govor mržnje je svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje.
Zašto me vrijeđaju i prijete mi zbog toga što jesam?
Zakonom se zabranjuje diskriminacija u korišćenju objekata i površina u javnoj upotrebi. Ograničavanje ili onemogućavanje korišćenja objekata i površina u javnoj upotrebi smatra se diskriminacijom.
Zašto ja onda ne mogu da provodim svoje slobodno vrijeme na mjestima koje sam izaberem?
Zakonom se garantuje i zabrana diskriminacije na radu. Zabranjena je diskriminacija lica koja traže zaposlenje.
Zašto onda ja ne mogu da dobijem posao koji želim?
Zabranjuje se i diskriminacija po osnovu rodnog identiteta, seksualne orijentacije i/ili interseksualne karakteristike. Svako pravljenje razlike, nejednako postupanje ili dovođenje u nejednak položaj lica ili grupe lica po osnovu rodnog identiteta, seksualne orijentacije i/ili interseksualnih karakteristika smatra se diskriminacijom.
Zašto onda ja ne mogu da budem to što jesam?
Svako ima pravo da izrazi svoj rodni identitet, seksualnu orijentaciju i/ili interseksualne karakteristike.
Zbog čega će izražavanje toga što jesam meni da donese strah i strijepnju?
Zašto ne mogu da se oblačim i ponašam onako kako želim i kako se osjećam?
Zašto moram da skrivam to što jesam i da se uklapam u kalupe?
Zašto će meni javno priznanje toga što jesam donijeti okretanje glave, spuštanje pogleda, izbjegavanje?
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima kaže da se sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Ali naša realnost nije sloboda već zatočeništvo. Naša realnost nije jednakost već marginalizacija, stigma i diskriminacija.
Zašto smo svi jednaki, ali smo neki manje jednaki od drugih?
Hiljadu zašto, samo jedno zato.
Zato što sam gej!
Autor teksta je pripadnik LGBTIQ populacije. Aktivnost je dio projekta “Doprinos zaštiti ljudskih prava i promocija zdravstvene zaštite LGBTI osoba kroz jačanje svijesti i borbu protiv stigme i diskriminacije” koji je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.