Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana

Odluka da živim zdravije kao karta za Aljasku

Zdrav način života se danas toliko provlači kroz društvo da je to za mnoge postalo iritantno, a često pravi i kontra efekat. Kao da namjerno, u inat mnogima koji ga promovišu, oni rade upravo kontra toga. Vjerovatno vam je poznata parola: “Svakako ćemo svi umrijeti”. Prepuštam da je protumačite kako vama odgovara.

Sa druge strane imamo dio društva koji se utopio u tu priču i koji su osjetili i osjećaju benefite takvog načina života. Oni se vjerovatno nikad i neće vratiti pređašnjem stanju jer su spoznali bolje. Imamo i treću grupu, koju smatram najkritičnijom ali i najmasovnijom, koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži, žele određene promjene ili jednostavno imaju određene zdravstvene probleme.

Zašto ih smatram najkritičnijim?

Iz razloga što, izmanipulisani medijima, farmaceutskim i kompanijama koji proizvode ili distribuiraju suplemente žele promjene sad i odmah. A to ne može. To nije put kojim se ide ukoliko žele istinsku i dugotrajnu promjenu.

Ako neko želi dovesti svoj izgled u red, poboljsati svoju kondiciju, snagu, energiju, ojačati psihu ili ukloniti npr. bol u ledjima, insulinsku rezistenciju(koja je pred faza dijabetesa koji znamo kako je rasprostranjen) – nije rešenje uzeti tabletu, suplement ili šta već i očekivati neku veliku promjenu.

I ako se desi, neće biti dugotrajno. Stavljena je samo maska, ispod površine je ostalo sve isto.

O ovim stvarima se može čitati i učiti od mnogih učenih ljudi što kod nas što u inostranstvu. Mnoge informacije se daju potpuno besplatno, a za neke se naravno i treba platiti. Sve je to investicija. Investicija iz koje ćemo imati veliku korist i mi koji uložimo i oni na koje ćemo sjutra prenijeti to znanje.

Mnogo volim izreku grčkog filozofa i ljekara – Hipokrata, koji kaže: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Mnogi koji su spoznali ovo znaju i pravo značenje istog.

Jedan od glavnih motiva da se počnem više baviti fizičkom aktivnošću i adekvatnim načinom prehrane (prije nekih 5 godina, a intezivno u godini za nama) je ustvari paradoks koji danas srijećemo, a to je da se nikad više nije pričalo o “zdravom načinu ishrane ili života uopšte”, a da više nego ikad možemo sresti u društvu ljude koji su hronično umorni, nenaspavani, gojazni ili premršavi, bez energije, ukočenog vrata ili kičme i sl. Sve su to pojave uglavnom izazvane neadekvatnom ishranom, nedostatkom fizičke aktivnosti ili pretreniranosti.

Nije zdrava ishrana ishrana zasnovana na voću i povrću, na izbacivanju ugljenih hidrata ili izbacivanju masti, na preskakanju doručka ili večere u cilju mršanja. Nije dijeta koja nađete u časopisu baš pravljena za vas. Nije suplement koji kupite magični štapić.

Zdrava ishrana je izbalansirana ishrana. Ishrana gdje su svi makro i mikro nutrijenti zastupljeni u odgovarajućoj mjeri.

Intezivno sam se upustio u izučavanje ovih pojava od trenutka kad sam skupio novac i platio trenera koji će me spremati za takmičenje u muškom fiziku. Plasman nije bio bitan već cilj. Cilj da se spremim i izadjem na internacionalnom takmičenju, a paralelno sa tim savladam što više lekcija o ishrani, treningu, njihovoj povezanosti i uticaju na pojedinca. Znao sam da ću ako imam jasan cilj istrajati u tome i uraditi to do čega mi je u tom trenutku stalo.

Nevjerovatna škola. Nevjerovatno koliko izgradjujući svoje tijelo spoznajemo njega iznutra, njegove stvarne potrebe i mogućnosti. Spoznamo koliko je hrana na 70% polica u supermarketima ustvari nepotrebna nama kao pojedincima, a navučeni smo na njih. Spoznamo da ono što smo sad, što znamo sad i možemo sad je ustvari vrlo mali procenat onoga što sto ustvari možemo. Ako se dovoljno potrudimo.

Pred sam kraj ću se osvrnuti na sam početak tj. naslov, a to je da sam, dobrim dijelom zahvaljujući ovom iskustvu, prethodnog ljeta imao priliku da radim u najvećem fitnes centru na Aljasci – The Alaska Club, treniram i učim od velikih šampiona, trenera i profesionalnih atleta koji su mi definitivno otvorili nove vidike i usadili neka nova znanja i navike.

Definitivno oblast kojoj se želim posvetiti i naravno u radu sa ljudima usavršavati.Uspio sam da pomognem sebi, pa vjerujem da ću u budućnosti biti u prilici da pomognem i drugima.

I opet: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.”

Srdačan i sportski pozdrav,
Miloš Drakulović