Koliko pedijatri u Crnoj Gori prijavljuju i prepoznaju seksualno nasilje nad djecom?

Svjetski priznata istraživanja, koja uključuju i Balkan, pokazuju da će najmanje dvije od deset djevojčica i jedan od deset dječaka biti na neki način seksualno zlostavljani do svoje 14 godine i da se razmjere povećavaju kako adolescenti ulaze u zrelije doba.

Istraživanja takođe pokazuju da 90% seksualno zlostavljane djece poznaje svog zlostavljača, kao i da od tog broja 30 odsto zlostavljača čine članovi porodice. Kada govorimo o seksualnom nasilju nad djecom, po podacima UNICEF-a skoro svaki drugi građanin (46%) vjeruje da ono uglavnom nije prisutno u Crnoj Gori.

U Crnoj Gori je 2017. godne sprovedena anketa o znanju i stavovima koje pedijatri imaju o seksualnom zlostavljanju djece kao i procjena njihove motivisanosti za stručno usavršavanje u ovoj oblasti. Anketirano je 98 pedijatara iz raznih djelova Crne Gore, što predstavlja 70% od ukupnog broja angažovanih pedijatara u Crnoj Gori.

Istraživanje rađeno prošle godine na temu seksualng zlostavljanja djeca jasno ukazuju da je potrebna edukacija pedijatara o seksualnom zlostavljanju djece kao i da je potrebna izrada protokola i procedura za pedijatrijsko zbrinjavanje seksualno zlostavljane djece.
Više od četvrtine pedijatara (27,1%) je zainteresovano za dalju edukaciju što je značajan broj pedijatara koji mogu u budućnosti da postanu stručno pedijatrijsko tijelo za prevenciju i rano otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece u Crnoj Gori. Samo 15% anketirnih pedijatara je imalo u svojoj praksi priliku da sretne pacijenta/tkinju koji/a je bio/la seksualno zlostavljan/a što je veoma mali procenat u odnosu na učestalost seksualnog zlostavljanja djece po svjetskim i regionalnim statistikama.

Iako je mali broj pedijatara imao priliku da se sretne sa seksualnim nasiljem u Crnoj Gori, broj onih koji su to prijavili je jos manji, samo 3% je prijavilo.

Takodje ovim istraživanjem je utvrđeno da nažalost još uvijek kod ljekara postoje predrasude vezane za uzrok, mjesto i počinitelje seksualnog zlostavnjanja.

Od ukupnog broja anketiranih pedijatara čak 40% smatra da seksualno zlostavljanje izazivaju problemi kao što su nezaposlenost, siromaštvo i alkoholizam, slično je sa stavom da se seksualno zlostavljanje dešava uglavnom u siromašnim, razorenim ili nestabilnim porodicama, čak 50% pedijatara smatra da se seksualno nasilje dešava u ovim porodicama.

Jedna četvrtina anketiranih pedijatara (25%) je u zabludi jer smatra da je dijete najčešće zlostavljano od nepoznate osobe . Trećina (33%) pedijatara nema stav po tom pitanju

Djeca se teško odlučuju da progovore o nasilju koje su doživjela, ali često i zdravstveni radnici i stručnjaci oklijevaju da traže informaciju od potencijalne žrtve. Identifikovanje djeteta kao žrtve seksualnog zlostavljanja je emotivno i psihički iscrpljujuće za sve, pa i za ljekare/pedijatre i druge stručnjake relevantne za zaštitu djece od seksuanog zlostavljanja.

Svi mi želimo da vjerujemo da uzasne stvari koje se dešavaju su izuzetak, da se dešavaju tamo negdje daleko, nekome drugom, ali podaci dobijeni istraživanjima pokazuju drugačije. Stoga ne smijemo zatvaratai oči pred ovim nažalost sve češćim vidom nasilja, već trebamo udruženim snagama djelovati u sprečavanju istog.

Nikolina Boljević