Postporođajna tuga (bebi bluz) i postporođajna depresija

Rođenje djeteta je za većinu žena jedan od najradosnijih i najvažnijih događaja u životu. Ipak, početni entuzijazam koji prati ovaj događaj, u velikom broju slučajeva kod mladih majki ustupa mjesto stresu, tugi, anksioznosti, osjećaju usamljenosti, frustraciji, emocionalnoj razdražljivosti.

Ovakva stanja poznata su kao bebi bluz ili postporođajna tuga. Mogu se javiti kod žena koje su imale uredne trudnoće, jednako kao i kod žena koje su imale rizične trudnoće, kod žena koje se prvi put ostvaruju u ovoj ulozi, kao i kod žena koje već imaju djecu, nezavisno od godina, rase, obrazovnog ili socio-ekonomskog statusa.

Ovo uobičajeno psihološko stanje nakon rođenja djeteta je trenutno i traje između par sati i par nedelja nakon porođaja. U najvećem broju slučajeva ne zahtijeva tretman od strane stručnog lica, već su grupe podrške mladih majki i /ili emotivna podrška okoline sasvim dovoljni.

Ova stanja se ne smatraju bolešću već su prirodna reakcija na novonastalu situaciju. U velikoj mjeri na to imaju uticaj i neispavanost, hormonalne promjene nakon porođaja, fizička iscrpljenost, socijalna izolacija, kao i nedostatak podrške od strane partnera i najbližih.

Međutim, ukoliko ovakvo stanje potraje ili su navedeni simptomi intenzivniji u mjeri da ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcionisanje onda govorimo o postporođajnoj deprsiji, stanju koje je po simptomima veoma slično pravoj depresiji. Ovo, životno ugrožavajuće stanje, ne prolazi samo od sebe i da bi se prevazišlo neophodna je stručna pomoć.

Neki od simptoma postporođajne depresije su doživljaj duboke tuge, gubitak apetita, poremećaj sna, loša koncentracija, iritabilnost, izolacija i udaljavanje od najbližih, izbjegavanje aktivnosti koje pričinjavaju zadovoljstvo čak i kad postoji prilika za to, nisko samopouzdanje, pretjerana briga za bebu ili odsustvo interesovanja za nju, misli o suicidu ili čedomorstvu.

Ređe, može da se javi i postporođajna psihoza koju karakterišu sumanute misli i halucinacije. Ovo je izuzetno ozbiljno stanje, pa je takođe neophodna hitna intervencija stručnog lica.

Iako su ova stanja posljedica više faktora, moguće ih je u određenoj mjeri prevenirati. Edukacija tudnica i njihovih partnera, veća prenatalna i postnatalna njega trudnica od strane stručnih lica, grupe podrške su definitivo neki od načina za to.

Ana Kreponić