Supstituciona terapija za zavisnost od opijata

Zavisnost od opijata se teško liječi uslijed kompulzivnog korišćenja droga i žudnje za njom, koja vodi do ponovnog uzimanja, iako je korisnik svjestan negativnih kako zdravstvenih tako i društvenih posledica. Postoji više vrsta liječenja bolesti zavisnosti, ali se smatra da je supstituciona terapija najbolja.

Supstituciona terapija je vid zdravstvene njege za zavisnost od opijata, koja koristi sličnu ili identičnu supstancu sa svojstvima sličnim drogi koja se obično koristi. Ova vrsta supstance se naziva agonist.

Terapija pomaže korisnicima da smanje izlaganje rizičnom ponašanju i da se usredsrede na normalne životne aktivnosti, jer više nisu u stalnoj potrazi za drogom.

Ovaj tretman se pokazao korisnim i za korisnike droga i za društvo u cjelini, jer unapređuje društveno, psihičko i fizičko stanje zavisnika, a smanjuje javne izdatke u zdravstvenom i pravosudnom sistemu.

Naučni podaci pokazuju da supstituciona terapija može da pomogne u smanjivanju kriminaliteta, zaraznih bolesti i smrti povezanih sa drogom.

Metadonska terapija i terapija buprenorfinom preporučene su od Svjetske zdravstvene organizacije kao osnovni modeli liječenja korisnika opijata.

U Evropskoj Uniji 75% svih korisnika droga u supstitucionim programima koristi metadon. Kod nas, U Crnoj Gori, metadonska terapija je počela da se koristi 2006. godine i ona se sprovodi na nivou primarne zdravstvene zaštite u okviru Centara za supstituciju ili u okviru sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite za terapiju buprenorfinom gdje to nije omogućeno u okviru Domova zdravlja.

Terapija buprenorfinom je počela da se koristi 2015. godine. Kako je u početku tretmana buprenorfinom bilo dosta zloupotreba, Ministarstvo zdravlja je u maju 2017. godine donijelo odluku da se buprenorfin više ne podiže na recept u apotekama, već da korisnici svoju dnevnu dozu primaju takođe u Domu zdravlja na Koniku ili u KCCG.

Da bi korisnik droga stekao pravo da učestvuje u supstitucionom programu, mora da ispunjava neke od uslova:

– mora biti punoljetan
– jasno ispunjeni kriterijumi po MKB 10 klasifikacionom sistemu
– opijatska zavisnost udružena sa hroničnim psihijatrijskim bolestima
– opijatska zavisnost udružena sa kriminogenim ponašanjem
– višegodišnja opijatska zavisnost udružena sa HIV infekcijom
– dugogodišnja zavisnost sa mnogim neuspješnim liječenjima (bar jedno hospitalno liječenje)
– korisnice droga koje su trudne

Prema trajanju supstituciona terapija je kratkoročna – do 6 mjeseci i dugoročna – duža od 6 mjeseci.

U terapiji se koriste:

1. Metadon – 60–120 mg dnevno
2. Buprenorfin, početna doza 2–6 mg dnevno.

Brojne su razlike izmedju ove dvije vrste terapije. Buprenorfin rjeđe dovodi do razvoja tolerancije i manje je adiktivan od metadona, ali za osobe koje su veoma anksiozne i imaju probleme sa nesanicom, preporučuje se tretman metadonom.

Buprenorfin takođe ima i blago antidepresivno djelovanje, dok metadon može da izazove depresiju.

Ono sto im je zajedničko jeste da smanjuju žudnju za heroinom. Neki stručnjaci daju prednost buprenorfinu kod mladjih korisnika droga, a metadonu kod starijih korisnika na dugoročnoj bazi.

Ako se dobro sprovede supstituciona terapija koristeci i sve druge potrebne elemente programa tretmana (naročito psihoterapiju i porodičnu terapiju) vremenom će rezultirati u značajnom procentu (60-70%) rekonstrukcijom rada mozga, sazrijevanjem ličnosti i poboljšanjem ukupnih životnih okolnosti korisnika i njegove porodice.

Nakon dvije ili tri godine na terapiji, kao rezultat svega može doći do detoksifikacije, a nakon toga održavanje apstinencije bez ljekova, što je i cilj cijelog postupka.

Vladimir Brajović