Testiranje na HIV u Crnoj Gori

Svijest društva o testiranju na HIV je slabo razvijena u cijelom našem regionu pa i šire . Danas, od 2,5 miliona ljudi koji žive sa HIV- om, svaka treća osoba u Evropi nije svjesna svog HIV pozitivnog statusa. Polovina onih koji se testiraju, kasno otkriju HIV infekciju što usporava pristup liječenju.

Današnji dokazi upućuju da je ključna aktivnost u prevenciji HIV/AIDS-a testiranje na HIV (uz prateći minimum savjetovanja kao dio preventivne edukacije), jer su posljedice kasnog otkrivanja infekcije alarmantne.

Ove posljedice su za pacijenta povećanja obolijevanja i smrtnosti , a za društvo povećan prijenosa HIV-a na neinficirane osobe. To utiče na zdravstveni sistem povećanjem troškova zdravstvene zaštite u oblasti liječenja i brige o osobama koje su inficirane HIV-om.

2005. godine je je uveden koncept dobrovoljnog i povjerljivog savjetovanja sa testiranjem na HIV u zdravstveni sistem Crne Gore. Ova praksa se od 2007.godine sprovodi u osam regionalnih Savjetovališta za povjerljivo savjetovanje i testiranje (DZ – Bar, Kotor, Herceg Novi, Nikšić, Bijelo Polje, Berane, Pljevlja i Institutu za javno zdravlje PG).

Prema podacima koji su iz zdravstvenih ustanova dostavljeni Institutu za javno zdravlje, u 2017. godini je na HIV testirano 23326 osoba. Od ukupnog broja testiranih, 17720 osoba je testirano u Zavodu za transfuziju krvi, 4522 osobe su testirane u Centru za medicinsku mikrobiologiju Instituta za javno zdravlje, a 1084 osobe su testirane u Savjetovalištima za povjerljivo savjetovanje i testiranje (DPST).

Podaci o broju osoba testiranih na HIV u privatnim laboratorijskim ustanovama u Crnoj Gori ne postoje.

U Zavodu za transfuziju krvi Crne Gore, testiranje na HIV se vrši samo kod dobrovoljnih davalaca krvi.

U navedenim savjetovalištima tokom 2017. godine testirane su 1084 osobe koje su bile u riziku u odnosu na HIV, što je za 13% više nego u prethodnoj godini. Od ukupnog broja osoba testiranih u Savjetovalištima u Crnoj Gori, 29% čine osobe koje pripadaju grupama koje su više izložene HIV-u (muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima, injektirajući korisnici droga, seksualne/i radnice/i).

Ovi podaci čine da savjetovanje sa testiranjem na HIV zajedno sa testiranjem po drugim različitim osnovama (po uputu, potrebi za raznim uvjerenjima za putovanje i dr.) daje stopu testiranja od 9,0 na 1000 stanovnika (isključujući dobrovoljne davaoce krvi).

U 2017. godini je otkriveno 18 novih slučajeva HIV infekcije u savjetovalištima za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje sa testiranjem na HIV.

Osobe koje HIV rano dijagnostikuju imaju veću vjerojatnoću da će dobro reagovati na liječenje i imaće dug i kvalitetan život:

• Rana dijagnoza i liječenje može smanjiti vjerovatnoću transmijsije/prenošenja bolesti na druge osobe
• Kod onih kod kojih se kasno dijagnostikuje HIV, veća je vjerovatnoća razvoja komplikacija bolesti i prerane smrti

Dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje na HIV je povjerljiv dijalog koji se vodi izmedju klijenta i edukovanonog savjetnika koji je zdravstveni radnik ili zdravstveni saradnik, a može biti i „vršnjački“ savjetnik. Veoma je važno da se istakne da je ovo dobrovoljan razgovor koji inicira osoba koja je bila u riziku za dobijanje infekcije.

Cijeli postupak savjetovanja i testiranja je povjerljiv i klijenti se vode pod šifrom. Tom prilikom se razgovor koji se obavi prvenstveno odnosi na rizik kao i vrijeme koje je prethodilo tom riziku. Rezultati testa se dobijaju u kratkom vremenskom periodu u zavisnosti od vrste testova koji se koriste . Brzi testovi su vrlo povoljni jer za pola sata osoba moze da ima informaciju o svom HIV serostatusu.

Ako se ispune uslovi neophodni za validno testiranje (period prozora za testove koji se rade u Savjetovalistima u Crnoj Gori iznosi izmedju 2,5 i 3 mjeseca) vrlo brzo se završi proces pre i post testiranja.

U slučaju da osoba ima negativan HIV status nastavlja se razgovor o mogućnostima smanjivanja rizika (bezbjedna seksulna ponašanja i upotreba kondoma, korištenje sopstvenog pribora za injektiranje i upotreba mjera zaštite ukoliko se dolazi u dodir sa infektivnim materijalom).

U slučaju da preliminiarni test pokaže pozitivan rezultat osoba se upućuje na Infektivnu kliniku i svom izabranom ljekaru kako bi pristupila liječenju i korištenju zdravstvene zaštite koja je besplatna za sve građane Crne Gore.

Značaj testiranja na HIV među posebno pogođenim populacijama kao što su osobe koje koriste droge, zatvorenici, seksualne radnice, muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima su od značaja i za same pacijente kao i za preventivnu politiku, koja bi trebala da se sprovodi u cilju suzbijanja epidemije HIV-a.

Vrlo je važno da osobe koje su češće izložene rizičnim ponašanjima mogu da se testiraju i da saznaju svoj status u ranijoj fazi infekcije kako bi počele sa liječenjem na vrijeme. Istovremeno sa početkom liječenja koristeći ART, osobe koje žive sa HIV-om imaju manju mogućnost prenošenja na druge osobe, pa korištenje antiretrovirusne terapije djeluje i preventivno.

Kako ne bi bilo nejasnoća da li osoba sa HIV-om koja uzima antiretrovirusne ljekove nije ili jeste “opasna” po svoje seksualne partnere, neophodno je da svaka osoba sa HIV-om ima kvalitetno individualno edukativno savjetovanje o načinu korištenja terapije, zdravim životnim stilovima, upotrebi zaštite i td.

Ako se zna kolika je prevalence HIV-a (broj oboljelilih i novoinficiranih) u nekoj populaciji, kreatori zdravstvene politike mogu da ciljanim intervencijama pokušaju da utiču na smanjenje infekcije, kroz predložene mjere edukacije, promocije, prevencije i liječenja. Zato je neophodno povećati povjerenje navedenih zajednica u zdravstveni sistem, što će rezultirati povećanjem korištenja usluga testiranja i savjetovanja na HIV.

Dr Aleksandra Marjanovic