Alkoholizam – bolest 21. vijeka

Alkoholizam je bolest zavisnosti od koje pati pojedinac, ali i cijelo društvo. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, alkoholizam je po učestalosti treća bolest u svijetu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja. To je hronična, progresivna bolest, recidivirajućeg karaktera.

Osnovne karakteristike alkoholičara su:

– dugotrajno nekontrolisano konzumiranje alkohola praćeno problemima
– psihička i fizička zavisnost od alkohola
– zdravstvene (fizičke i psihičke) i socijalne (porodične i profesionalne) komplikacije

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije hronični alkoholičar je osoba koja prekomjerno pije alkoholna pića i kod koje je zavisnost od alkohola tolika da pokazuje psihičke, tjelesne ili socijalne poremećaje.

Alkoholizam postoji skoro od kad postoji i čovjek, medjutim tek 70-ih godina prošlog vijeka je prihvaćen kao bolest, a do tada je bio porok koji je bio opšteprihvaćen. Upravo zbog te opšteprihvaćenosti i svoje dostupnosti alkoholizam predstavlja ozbiljan problem.

Kod nas se alkohol koristio od davnina, kao lijek, kao sredstvo za uspavljivanje ili za zagrijevanje organizma i kao neizostavan dio društvenih ceremonija i slavlja. Uz svaki važniji životni događaj se pojavljuje alkohol. Procjenjuje se da je svaka 13 osoba alkoholičar.

Za razliku od svih vrsta droga, alkohol je legalan. Alkohol je legalna droga.

Zato i ne čudi što, po poslednjim podacima, u Crnoj Gori ima 30 000 alkoholičara. Ranije je među alkoholičarima bio mnogo veći procenat muškaraca, međutim ta razlika se u poslednje vrijeme smanjuje.

Većina alkoholičara je srednje životne dobi, odnosno od 30 do 50 godina, što je rezultat toga da je alkoholizam hronična bolest koja se razvija kao posljedica dugotrajne prekomjerne konzumacije alkohola i potreban je niz godina da se prekomjerno pijenje razvije u alkoholizam.

Smatra se da je kritičan period za razvoj alkoholizma prelazak iz kasnog djetinjstva u ranu adolescenciju, kao i kasniji životni period, odnosno odlazak u penziju, koji često zna da bude praćen usamljenošću, socijalnom isključenošću i slično. Takođe na razvoj alkoholizma može uticati i zanimanje kojim se osoba bavi, region iz kojeg dolazi, bračno stanje itd.

Posledice

Posledice su mnogobrojne i to ne samo po zavisnika već i po njegovu porodicu kao i cijelo društvo. Alkoholizam dovodi do potpunog psihičkog, somatskog i socijalnog propadanja. Alkohol može dovesti do fizičkih problema kao što su: ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti, bubrežne bolesti kao i cio niz psihičkih bolesti od kojih je najpoznatija Korsakovljeva psihoza.

Alkohol napada različite organe: želudac, crijeva, jetru, gušteraču, mozak. Pshičke smetnje se javljaju u smislu otežane koncetracije, pada inteligencije, čestih promjena raspoloženja, anksioznosti, emocionalne razdražljivosti i ravnodušnosti. Takodje dolazi i do urušavanja porodičnih odnosa, zanemarivanja djece kao i profesionalnih obaveza.

Liječenje

Liječenje ove bolesti je jako teško i dugo, zbog prirode alkohola da stvara fizičku i psihičku zavisnost. Tretman alkoholičara je složen i sastoji se od više metoda: medikamentozne terapije, psihoterapijskog tretmana (individualnog, grupnog, porodičnog), socioterapije i radne terapije.

Teško je reći koji je tretman najbolji jer savremeno liječenje zahtijeva široko, ravnomjerno i ravnopravno primjenjivanje svih metoda. Tokom liječenja potrebno je intezivno raditi na izgradnji novih obrazaca življenja. Tretman se mora podrediti svakom zavisniku ponaosob jer je svaki pojedinac koji ima problem sa alkoholom različit.

Alkoholizam se u Crnoj Gori liječi u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Kotoru, na Psihijatrijskoj klinici u Podgorici, u Javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj gori, Opštoj bolnici u Nikšiću, a postoji i ambulatno liječenje u Centrima za mentalno zdravlje odnosno psihijatrijskim službama domova zdravlja.

Prevencija

Najefikasnija prevencija se u stvari sprovodi edukacijom, odnosno informisanjem svih slojeva društva o štetnim posljedicama konzumacije alkohola. Zato je potrebno posvetiti posebnu pažnju ranjivim grupama u koje spadaju djeca i omladina kako bi izgradili sopstvene stavove prije nego sto se sami sretnu sa mogućnostima uzimanja alkohola.

Prevencija kod mladih mora biti savremeno koncepirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu. Veoma je bitno i ko, kada i kako šalje preventivne poruke i zato je bitno da to rade osobe kojima mladi vjeruju a to mogu biti: vršnjaci, nastavnici, roditelji, ljekari, omiljeni sportisti i sl.

Takođe, važnu ulogu igraju i mediji. Zabranjeno je reklamiranje jakih alkoholnih pića, međutim u tu grupu ne spadaju piva i vina, tako da na elektronskim medijima možemo vidjeti reklame u kojima se osobe koje konzumiraju alkohol prikazuju kao dobro raspoložene, prihvaćene u društvu, uspješne i opuštene.

Ključno je za prevenciju i liječenje alkoholizma da to bude zajednička akcija svih slojeva društva. Međutim, djelovanje u pravcu suzbijanja problema alkoholizma nije dovoljno usmjeriti samo na osobe koje se već nalaze u problemu zavisnosti. Mjere prevencije treba da obuhvate sve dijelove društva, jer dok god ne dođe do promjene svijesti o konzumaciji alkohola, svi su u opasnosti od ovog problema.

Vladimir Brajović