Iskustvo jedne zavisnice sa prihvatanjem, vjerom i predanošću

Željela sam prestati da se drogiram, ali nisam znala kako. Zbog prirode zavisnosti, moja citava licnost bila je usmjerena prema nabavljanju, drogiranju i nalaženju načina da se nabavi još.

Sve crte moje ličnosti pojačavale su ovu opsjednutost sobom. Totalno egocentrična, pokušavala sam voditi svoj život manipulišući ljudima i okolnostima u svoju korist. Sasvim sam izgubila kontrolu. Opsesivnost me natjerala da stalno uzimam drogu, protiv svoje volje, znajuci da je to autodestruktivno i usmjereno protiv mog osnovnog instikta za preživljavanjem.

U tom ludilu i osjecaju beznadne bespomoćnosti, odustala sam od borbe i prihvatila da sam zavisnica, da ne mogu upravljti svojim životom i da sam nemoćna u odnosu na svoju bolest.

Bijeg iz realnosti

Snagom volje nisam više mogla natjerati svoje bolesno tijelo da prestane kompulzivno žudjeti za drogom. Samokontrolom nisam mogla promijeniti svoj bolesni um, opsjednuta idejom da uzimam sredstva koja mijenjaju raspoloženje, kako bih izbjegla realnost. Moji najviši ideali nisu mogli promijeniti moj bolesni duh-lukav, podmukao i krajnje sebičan.

Od trenutka kad sam bila u stanju prihvatiti svoju nemoć, više se nisam morala drogirati. To prihvatanje svoje nemoći u odnosu na zavisnost i nesposobnost da upravljam svojim životom bilo je ključ mog oporavka.

Uz pomoc zavisnika u oporavku koje sam srela na sastancima NA i ja sam apstinirala-minutu po minutu, sat po sat, dan po dan. Život bez droge činio se nepodnošljivim. Srela sam ljude koji su čisti mjesecima, godinama i odlučila sam vjerovati im, jer nisam imala drugog izbora.

Kad sam se prestala drogirati, osjećala sam se izgubljeno i da moj zivot nema smisao. Moj um mi je počeo govoriti da se počnem ponovo, kako bih se mogla sa tim nositi. Prihvatanje moje nemoći da upravljam svojim životom ostavilo me je u potrazi za silom jačom od moje bolesti koja bi promijenila moju autodestruktivnu narav.

Oporavak

Probala sam sa doktorima, psihijatrima, bolnicama, promjenama posla, promjenom sredine. Sve je propalo. Među zavisnicima u oporavku sam našla vjeru koja mi je trebala da se pocnem mijenjati. Shvatila sam da se ne mogu se skinuti sama. I dalje sam se osjećala i razmisljala kao zavisnik samo što se vise nisam drogirala.

Uz pomoć ljudi u oporavku počela sam da radim na sebi, da se prepustim postupcima koje predlaze NA program, a koji može promijeniti moju ličnost i karakter. Počela sam se nekako oslobadjati od svojih nedostataka i razvijati realnu sliku o sebi.

Redovno preispitujem svoje ponašanje i pokušavam ispraviti svoje greške i živjeti čisto. Pronašla sam novi način života, funkcionišem normalno u porodici, na poslu i u društvu.

Samo za danas ja ću biti čista.

Osjećam sreću i zahvalnost sto sam danas živa i što moj život dobija smisao kakav sam oduvjek željela. Život bez droge je moguć i ja sam jedan od primjera.

Jelena Bošković