Hiperaktivnost kod djece

Mnogi roditelji za svoje dijete kažu da je hiperaktivno, tako da se ovaj izraz ustalio u našoj svakodnevnici. Ipak, iako je vaše dijete živahno, puno energije, brbljivo i stalno u pokretu, to i dalje ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje.

Šta je zapravo hiperaktivnost i kako je prepoznati?

Hiperaktivnost ili poremećaj pažnje, skraćeno ADHD ( engleska skraćenica od Attention deficit/hyperactivity disorder) je poremećaj koji obuhvata čitav niz ponašanja koja opisujemo kao poremećaj pažnje i hiperaktivnost, praćene nemirom i impulsivnošću, a može se javiti i kod djece i odraslih.

Mnoge studije su pokušale doći do podataka koliko je djece sa ovim poremećajem i iako se podaci razlikuju od studije do studije procjenjuje se da se radi o broju od 1,7 do 7% djece, s tim što su dva puta veće šanse da dječaci dobiju ADHD nego djevojčice.

Dijete sa ADHD može pokazati prve simptome već u najranijoj dobi. Još kao novorođenče ono je aktivnije od ostale dijece, ima poteškoća pri spavanju, često se budi tokom noći i teško ga je umiriti i uspavati, razdražljivo je i stalno plače, obično prohoda ranije od ostale djece, ali je nespretnije.

Postoji čitav niz simptoma koji će pokazati da vaše dijete ima ovaj poremećaj u zavisnosti od uzrasta i biološkog sazrijevanja i okoline u kojoj dijete odrasta. Evo nekih uopštenih na koje bi roditelji trebalo da obrati pažnju.

Dijete koje ima poremećaj u dijelu hiperaktivnosti, obično će pokazati sledeće simptome:

• Često trese nogama i rukama i vrpolji se
• Pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama kada to nije prikladno
• Teško uspijeva da se igra mirno i bez buke
• Često ustaje u situacijama kada bi trebalo da sjedi, npr. u školi
• Često pretjerano puno priča, najčešće glasno (ili pjeva i viče)
• Stalno je u pokretu
• Lako se uzbudi
• Naglo poseže za predmetima i stalno ima potrebu da barata igračkama ili drugim predmetima
• Uopšteno je veoma nemirno
• Izgleda kao da se nikad ne umara

Poremećaj pažnje kod djeteta obično prate sledeći simptomi:

• Često pravi greške zbog nemara ili neposvećivanja pažnje detaljima
• Teško održava koncentraciju u igri ili zadacima
• Djeluje kao da nas ne sluša ni kad mu se direktno obraćamo
• Teško organizuje zadatke i aktivnosti
• Mnogo lakše ga ometaju spoljašnji nadražaji nego ostalu djecu
• Često gubi stvari
• Sporije od druge dijece uči novo gradivo i obavlja razne zadatke
• Teško se koncentriše
• Neorganizovano je
• lako odustaje od zadataka i često odluta mislima
• Nepažljivo je

Impulsivnost kod djece prepoznaćemo kad:

• Često odgovara i prije nego što dovršimo pitanje
• Često prekida i ometa druge dok pričaju
• Često burno i emotivno reaguje ne misleći o posledicama
• Teško prati pravila igre ili zadatka
• Često nepromišljeno djeluje
• Prekida druge u razgovoru
• Ima problema da sačeka red
• Često se prebacuje s jedne aktivnosti na drugu
• Često je nametljivo

Veoma je važno razumjeti da i sasvim zdrava djeca nekad mogu pokazati neke od ovih simptoma i da to ne znači odmah da je u pitanju poremećaj. Preveliku uzbuđenost djeca mogu pokazati u raznim situacijama, npr. ako su uzbuđeni zbog nadolazećeg rođendana ili odlaska na more.

Nedostatak pažnje i trenutna impulsivnost može značiti i samo to da je dijetetu dosadno, da reaguje na neke narušene porodične odnose (svađe roditelja i slično).

S druge strane postoji niz drugih medicinskih ili psihijatrijskih stanja koji mogu imati slične simptome i biti pogrešno prepoznati kao ADHD, kao što su: teškoće u učenju, mentalna retardacija, poremećaji sluha ili vida, traume glave ili nuspojave ljekova ili droga.

Važno je da roditelj ne donosi dijagnoze sam, već čim posumnja na ovaj ili bilo kakav drugi poremećaj, odvede dijete psihologu, defektologu i drugim stručnim licima koji će donijeti dijagnozu i preporučiti liječenje, koje je dugotrajno i mora uključivati čitav sistem podrške, od roditelja preko ljekara do učitelja i vaspitača.

Odgajati hiperaktivno dijete nije lako i roditelji često upadnu u zamku ljutnje i kažnjavanja djeteta. Potrebno je shvatiti da ako dijete stvarno ima ADHD ono ne radi te stvari namjerno, zato što je nevaspitano ili zlobno, pa je potrebno razumijevanje, strpljenje i ljubav da bi hiperaktivno dijete odraslo u zdravog čovjeka i produktivnog člana društva.

Biljana Smolović