Kako nasilje utiče na zdravlje žena?

Istraživanja pokazuju da je nasilje muškaraca nad ženama posebno rasprostranjeno u zemljama u tranziciji. Smanjena socijalna i ekonomska sigurnost, povećana nezaposlenost, siromaštvo i socijalni stres, koji prate proces tranzicije, pojačavaju agresivnost i nasilničke sklonosti muškaraca.

Nasilje partnera žene teško prepoznaju i spremne su da ga dugo tolerišu. Nekada je to za njih uobičajeni, prihvaćeni vid ponašanja muškaraca. Uz to često ide i majčina poruka »trpi i ja sam trpjela«, ili »žena je stvorena da trpi« i sl.

Nasilje ugrožava zdravlje žene. Posljedice mogu biti u vidu hroničnih oboljenja, mentalnih problema, ponašanja štetnog za zdravlje, problema u vezi sa reproduktivnim zdravljem, povreda i smrti.

Ekonomski efekat je, takođe, značajan. Prema izvještaju Svjetske banke, u razvijenim zapadnim zemljama, nasilje u porodici izaziva oko 19% ukupnih troškova liječenja žena u fertilnom dobu.

Podaci jasno ukazuju da je u Crnoj Gori nasilje muškaraca nad ženama, u partnerskoj vezi, veoma prisutno i da ugrožava njihovo zdravlje. Nekom od oblika nasilja od strane muža ili partnera bilo je izloženo 372 ili 65,8% ispitivanih žena sa iskustvom bračnog ili partnerskog odnosa.

Nasilje nad ženama kao rizični faktor za zdravlje istraživano je i putem fokus grupa. Fokus grupa bila je sačinjena od žena koje su već tražile podršku i pomoć zbog nasilja partnera.

Učesnice ističu da ima više načina za nasilje muškarca nad ženom i svi utiču na fizičko i mentalno zdravlje žene. Najteže posljedice ima psihičko nasilje.

Žene teško prepoznaju neke oblike nasilja muškarca kojemu su izložene i dugo trpe. Slažu se da nasilje ostavlja teške posljedice na sve članove porodice, naročito na djecu.

Žene najčešće dugo trpe nasilje muškarca zbog straha, ekonomske zavisnosti i brige o djeci. Podrška porodice i službenika institucija je nedovoljna, neefikasna i žene je ne prepoznaju.

Slijede neke njihove priče:

“Žena propadne od nasilja i nervno i fizički. Agresivna je, netolerantna i bez kontrole. Psihičko nasilje uništava i teže je za zdravlje. Teško se prepozna i naruši sve, proradi štitna. Vidim da sam postala druga osoba, gora za sebe i sve oko sebe. Mrzim sebe i cijeli svijet” (Žena 41 godinu, razvedena, trpi nasilje 20 godina).

“ To je trajalo dugo, pa sam mislila da sam ja takva. Kada sam se razvela, poslije dužeg oporavka, vidjela sam da sam ja, ustvari, vesela žena, koja voli druženje i ljude. Ali , ostalo je traga. Zdravlje mi je loše. Imam slabo srce, povišen pritisak i nervozu. Sada mi je najbolnija osuda djece što sam dugo trpjela nasilje, koje se prenijelo i na njih. I oni stvaraju nezdravu porodicu”(Žena 53 godine, zaposlena, razvedena, srednja škola, 32 godine nasilja).

“ Strah od nasilnika je prisutan kod mene i djece. Čini mi se da mi je stalno iza leđa. I kad umre činjeće mi se da sjedi u fotelji. I odrasle udate ćerke imaju veliki strah od oca” (Žena 53 godine, razvedena, osnovna škola, ne radi, 30 godina nasilja).

“ Nema nikakve zaštite ni od koga. Niko ne razumije i neće da pomogne. Sažaljenje je prisutno, ali to ne pomaže. Posebno padaju teško ogovaranja komšiluka kad mi je teško. Uvijek ne valja žena. Majka me na koljenima molila da ne idem u Hitnu da mi snime batine , bila bi bruka.Razvod braka ništa ne pomaže. Samo Onaj odozgo može riješiti naš problem. Dođe mi, mogla bih ga ubiti , ali pomislim : ima i teže pa tješim sebe i trpim” (žena 38 godina, srednja škola, istjerana, ne radi, 9 godina nasilja).

Nasilje muškaraca nad ženama, u partnerskoj vezi, veoma je prisutno i ugrožava zdravlje žena. Ne postoji tipičan nasilnik. Počinioci nasilja su muškarci različitih karakteristika.

Kada je u pitanju nasilje nad ženom u vidu fizičkih povreda, nema statistički značajne razlike prema starosti i stepenu obrazovanja muža, ali postoji statistički značajna razlika prema zanimanju muža. Nasilje češće čine muževi poljoprivrednici, nezaposleni i nekvalifikovani radnici od stručnjaka i vojnika ili policajaca.

Osjećaj žrtve u međupartnerskim odnosima doživjelo je oko 40% žena. Ovaj osjećaj se češće javlja kod žena sa nižim obrazovanjem. Sa porastom obrazovanja osjećaj se smanjuje. Žene u sjevernom regionu češće se izložene osjećaju žrtve. Druga obilježja žena nemaju značajne povezanosti sa ovim problemom.

Uvrede, omalovažavanje, zastrašivanje, prijetnje doživljavaju žene bez razlike po ispitivanim obilježjima. Jedino postoji statsistički značajna razlika prema stepenu obrazovanja žene. Kod žena sa nižim stepenom obrazovanja pomenuti oblici nasilja su prisutniji.

Fizičko nasilje nad ženom javlja se u raznim oblicima. Samo na neke od njih utiče stepen obrazovanja i radni status žene, ali na većinu karakteristike žena ne utiču značajno.

Fizičke povrede prisutnije su kod žena sa nižim stepenom obrazovanja i kod domaćica, nezaposlenih i žena sa nedefinisanim zanimanjem («rad na crno»).

Pomoć ljekara zbog nasilja partnera rjeđe traže žene u ruralnim naseljima i rjeđe navode pravi uzrok povreda od gradskih žena.

Nasilje muškarca nad ženama ugrožava njihovo zdravlje.

Ženama koje su izložene nekom vidu nasilja zdravlje je i do tri puta češće ugroženo nego ostalim ženama. One značajno češće uzimaju lijekove, češće imaju hronična oboljenja, zdravstvene probleme, smetnje i stanja u vezi sa mentalnim zdravljem.

Prema mišljenju žena, muškarci najčešće nasilje čine bez razloga, ali kao čest razlog navode se zloupotreba alkoholnih pića, ljubomora muža, problemi žene sa njegovom porodicom.

Zlostavljane žene rijetko traže pomoć okoline. Pomoć se najčešće traži od roditeljske porodice. Žene iz ruralnih naselja i sjevrnog regiona značajno rjeđe od ostalih traže pomoć zbog nasilja muža, naročito kada su u pitanju institucije – policija i centri za socijalni rad, kojima se rijetko obraćaju.

U svim fokus grupama je istaknut problem prisustva nasilja nad ženema, koje ugrožava njihovo zdravlje.

U nekim grupama se o tome govori stidljivo i nerado (Albanke), u nekima se nasilje prihvata kao obavezan vid ponašanja muškaraca (Romkinje), a u nekim grupama se nasilje ističe kao veoma prisutan i težak vid ugrožavanja zdravlja žene, čiji su počinioci, pored partnera, i najbliži članovi porodice (invalidkinje).

Prof. dr Jelena Radulović