DOBAR GOST NOSI BOCU NA SLAVLJE

Koliko ste puta čuli ili izgovorili rečenicu: Aaa, kako je bilo dobro sinoć, kako smo se odvalili! E, ono se zove kvalitetno pijanstvo!?

Živimo u okruženju gdje se pod dobrim provodom smatra “ubijanje” od alkohola, gdje industrija pića sponzoriše velike socijalne događaje, pa čak i krajnje apsurdno sportske događaje, gdje se veličina domaćina mjeri po tome koliko je raznovrsnih pića iznio i koliko je puta nutkao i dosipao alkohol u čaše gostiju. U tom okruženju, dobrim gostom se smatra onaj ko je sve to iznešeno i popio. Podrazumijeva se da se na slavlja ne ide “bez boce”. Sasvim je logično da i slijedi da se alkoholisano stanje smatra “normalnim” i da je često sinonim čak nečeg dobrog, kvalitetnog.

Ovo je tabela koju je popunio klijent na početku psihoterapijskog rada čiji je cilj uspostavljanje dugoročne apstinencije od alkohola i razrješavanje zavisnosti od alkohola.

Tabela govori o “pozitivnim” i “negativnim” stranama dva suprotna obrasca: odluke da se ostane u patologiji alkoholizma i odluke da se izađe iz patologije alkoholizma.

Iako nama izgleda da je vrlo jasno da je alkoholozam loš i opasan, osoba koja je u tome itekako vidi određene benefite koji joj otežavaju da izađe iz zavisnosti. To je potrebno uvažiti i vidjeti kako pomoći osobi da nauči da na jedan zdrav način priušti sebi ono što je do sad obezbjeđivala kroz alkohol ili da napravi zdravu zaštitu od onog od čega se do sad štitila alkoholom.

Ako pogledamo tabelu koju je popunjavao klijent, vidimo da dva puta navodi termin “dosada” – kad ima alkohola nema dosade, a ako se odreknem alkohola rizikujem da mi bude dosadno. Ma koliko ovo na prvi pogled zvučalo banalno, ipak krije jednu od glavnih srži alkoholizma (i generalno obrazaca zavisničkog ponašanja) – ja ne znam u stvari kako da se dobro, zdravo zezam!

Kad pitam razne klijente kako se dobro, zdravo zezaju ali bez upotrebe supstance, odgovori su: kako to misliš?, pa ne zezam se baš, uglavnom se onda zabodem u posao dan i noć, strpam ljude u auto i sa ortacima ih maltretiram, pa blejim sa ortacima ispred zgrade, odem na kafu…
I zaista, kada pogledamo malo bolje, rijetko ko od nas je naučio kako da na funkcionalan način uživa, rijetko ko je vidio kroz model roditelja ili kulture i istorije naših prostora šta znači zdravo opuštanje i spontanost. Kad osoba to nauči, i nađe u čemu ima sličan nivo uzbuđenja, uživanja i meraka kao što je to izazivao do tada alkohol, na pola je puta do zdravog stila života.

Zašto? Zato što da bismo naučili šta nam zaista prija i kako da zdravo uživamo, potrebno je da vratimo kontakt um – tijelo. Nije to lak posao!
Naročito ne pored kulturoloških obrazaca uz koje smo rasli i uz koje živimo – “nemoj puno da misliš, radi šta ti je rečeno”, “od razmišljanja boli glava”, “ne osjećaj jer kad osjećaš to znači da dramiš ili da si slabić”, “ne osjećaj sva osjećanja, tugu i strah posebno (uglavnom ako si muškog pola), ljutnju možeš”, “ne pokazuj osjećanja, to je za…”, “boli te glava, stomak, ukočen ti je vrat – pa popij tabletu/kafu/čašicu rakije”…

Naučeni smo da se polako distanciramo od naših tijela, tjelesnih signala, da prekidamo kontakt sa tijelom i umom, ili ako i osvijestimo kontakt – da ga anesteziramo pseudorešenjem (kafom, cigretom, alkoholom, tabletom…).
Učimo da negiramo tjelesna i emotivna iskustva i emocije, bilo pozitivne bilo negativne. A ako ih ipak uočimo i krenemo da mislimo o njima (zašto su tu, šta nam govore, šta sad sa tim sadržajem?), “stišaćemo” mišljenje i unutrašnji dijalog. Sigurnije je tako, čini nam se! 

Ako se vratimo na  tabelu, vidimo upravo to – pozitivna strana ostajanja u alkoholizmu, kad pijem nema puno razmišljanja o problemima, stresu. Jer, ako razmišljam o tome, moram da preuzmem odgovornost, naučim nešto novo, zavirim u emocije i možda svoju ranjivost. Ali, ja ne znam šta se sa tim radi? – negativna strana napuštanja alkoholizma.

Piše:

Tijana Ignjatov
Klinički psiholog i psihološki savjetnik
Psihološko savjetovalište Jastvo