CAZAS: Odbijamo da govorimo o HIV-u samo 1. decembra
Uoči prvog decembra opet o problemima, stigmi i nezadovoljstvu zbog nivoa uključenosti nadležnih institucija u rješavanje ovog problema.
Prvi HIV slučaj u Crnoj Gori zabilježen je 1989. godine. Sada, 27 godina kasnije, može se reći da je napravljen veliki napredak kada je riječ o prevenciji HIV-a, liječenju kao i znanju iz ove oblasti.
Danas, kad je sva pažnja javnosti usmjerena na priču o HIV/AIDS-u i na aktivnosti koje se sprovode, CAZAS podsjeća kako javnost tako i donosioce odluka, da se HIV-om ne može baviti samo 1. decembra već 365 dana u godini.
Obraćanje CAZAS-a u cjelosti:
„Prvo predavanje o HIV-u među mladima u Crnoj Gori održalo je par aktivista CAZAS-a davne 1998. godine revoltirano neznanjem i stigmom koja je vladala u regionu. Podstaknuti željom za stvaranje promjene, bili smo svjedoci napretka naše države u ovoj oblasti, zadovoljni što naša država svojim građanima i građankama obezbjeđuje dobrovoljno, besplatno, anonimno i povjerljivo testiranje na HIV i besplatnu antiretrovirusnu terapiju.
Ponosni smo što je dugih devet godina u Crnoj Gori, posredstvom Globalnog fonda za HIV/AIDS, tuberkulozu i malariju, postojao cijeli sistem preventivnih mjera za populacije u povećanom riziku od HIV-a.
Te mjere su obuhvatale edukaciju, psihosocijalnu pomoć i podršku, kao i sprovođenje programa smanjenja štete kroz servise za injekcione korisnike/ce droga uključujući terenski rad u 9 gradova u Crnoj Gori, servise za muškarce koji imaju seks sa muškarcima, seksualne radnike/ce, terenski rad među populacijom mladih Roma/kinja i Egipćana/nki, edukaciju i savjetovalište za pomorce, psihosocijalnu pomoć i podršku za osobe pogođene HIV-om, kao i vršnjačku edukaciju.
Implementacija nacionalnog plana prevencije HIV-a realizovana je saradnjom vladinog i nevladinog sektora na svakom nivou. Devet godina iza nas simbol su vrijednog rada i truda koji je obuhvatao kvalitetnu i veoma efektnu međusektorsku saradnju.
Završetak podrške Globalnog fonda Crnoj Gori za sprovođenje akcionih planova dvije Nacionalne HIV strategije 2005-2009 i 2010-2014, obilježio je otpor nadležnih institucija za obezbjeđivanje nastavka strateškog i multisektorskog djelovanja kada je u pitanju prevencija HIV-a, što je bila i ostala obaveza države nakon povlačenja Globalnog fonda.
Konkretno, izostala je podrška servisima odnosno uslugama koje je civilni sektor pružao u tom periodu. I još konkretnije, ključna odgovornost leži na odgovornim ljudima u Ministarstvu zdravlja koji su odbili da ugoste delegaciju Globalnog fonda koja je bila u posjeti Crnoj Gori u prvoj polovini 2015. godine, pred sam kraj podrške koja je prestala u junu 2015. godine, što je bio je jasan znak kakav je stav po pitanju nastavka sprovođenja preventivnih servisa!
Činjenica je da se „saradnja“ svodila na konstantno dopisivanje i slanje brojnih pisama i zahtjeva za rješavanjem nagomilanih problema, stvorenih upravo zbog ovako neprimjerenog ponašanja ključnih ljudi u Ministarstvu.
Očekujemo od novog ministra zdravlja, koji je u prethodnom periodu dok je bio direktor Fonda za zdravstveno osiguranje pokazao visok stepen razumijevanja i želje za saradnjom, da prekine ovakvu praksu u Ministarstvu zdravlja i pokaže da je ovaj problem za resorno ministarstvo važno pitanje koje treba riješiti na održiv i sistemski način.
Servisi ne smiju biti orjentisani ka projektnom finansiranju!
Prevencija HIV-a mora biti realizovana kontinuirano!
Administracija ne smije biti prepreka ostvarivanju zadatih ciljeva strateškim dokumentima!
Činjenica da je se osobe sa HIV-om i dan danas suočavaju sa velikom stigmom – kada su u pitanju zdravstveni radnici/ce ali i kada su u pitanju poslodavci, kolege ali i društvo uopšte!
Činjenica je da političke i/ili rukovodilačke promjene u nadležnim resorima ne smiju uticati na ostvarivanje najboljih interesa građana/ki!
Činjenica je da u CG ne postoji seksualno obrazovanje što rezulira neznanjem mladih i stigmom upućenom ka LGBT populaciji kao i osobama sa HIV-om!
Činjenica je da smo mi, kao vječiti aktivisti u oblasti zdravlja, zabrinuti za održivost Nacionalnog odgovora na HIV. Zabrinuti smo što umjesto koracima naprijed, idemo skokovito unazad.
Umjesto da unapređujemo programe i širimo aktivnosti, ograničeni smo mogućnostima i smanjujemo rad na terenu, vodimo drop in centre koji rade u smanjenom kapacitetu i imamo veliki broj osoba koji napuštaju Crnu Goru zbog stigme i diskriminacije.
Danas, na 1.decembar, kada zajedno svjedočimo zabrinjavajućem porastu HIV infekcija u CG, pozivamo donosioce odluka da konačno riješe pitanje održivosti preventivnih servisa za HIV u Crnoj Gori i nađe rješenje za operacionalizaciju sredstava koja su za ovu namjenu opredijeljena!
Pozivamo donosioce odluka da zajedničkim naporima nastavimo ka održavanju niske prevalencije HIV-a.
Pozivamo ih da se osvrnu na uslove u kojima radi i funkcionise Klinika za infektivne bolesti, ali i na položaj i status zdravstvenih radnika/ca.
Podsjećamo ih da u CG ne postoji psihosocijalna pomoć i podrška i obuka o terapijskog pismenosti kao dio terapije za HIV, što je praksa u svim razvijenijim zemljama.
Sve gore navedeno čini da ove godine nećemo imati kampanju povodom 1. decembra na kakve smo navikli prethodnih godina.
Jer odbijamo da govorimo o HIV-u samo prvog decembra!“