Infarkt miokarda

“Kad on stigne, onda si gotov”….  Izašli ste iz bolnice nakon infarkta? Ili su vam možda ugradili stent? Rekli su vam da imate anginu pectoris? Često ostaje pitanje kako dalje, što se smije, a što ne.

Bolesti srca i krvnih žila su široko rasprostranjene. Sigurno poznajete nekoga ko boluje od bolesti srca ili uzima ljekove za srce, povišen krvni pritisak i slično. Na svakom koraku možete čuti informacije o opasnostima koje nose povišen krvni pritisak i masnoće, šećerna bolest, a o infarktu se gotovo pa priča potiho, jer “kad on stigne, onda si gotov”. E, pa nije baš tako. Istina je da je infarkt opasna bolest, pogotovo ako se ignoriše i odmah ne potraži medicinska pomoć, ali nakon infarkta život ne prestaje. No treba krenuti redom.

Što je ateroskleroza?

Ateroskleroza je dugotrajan, lagani proces oštećenja krvnih žila. Svi smo izloženi aterosklerozi i to od najranije dobi. Istraživanja na mladim američkim vojnicima poginulim u Vijetnamskom ratu pokazala su da čak i 18-godišnji vojnici (najzdraviji i najutreniraniji pripadnici jednog naroda) imaju tragove ateroskleroze iako su živjeli poprilično zdravo. Ateroskleroza zahvata arterije; kako velike (primjerice, arterije koje hrane srce, bubrege, noge, mozak), tako i male (npr. sitne arterijice koje kolaju po očima, po samom tkivu bubrega ili hrane prste nogu). Neki ljudi su izloženi aterosklerozi više, a neki manje. Ona nastaje dakle pod uticajem genetike, češća je kod muškaraca, u dobi iza 50 godina. Osim ovih uzročnika, postoje i oni koji pogoršavaju aterosklerozu, a na koje se može djelovati: to su prvenstveno pušenje, prekomjerna tjelesna težina, neaktivnost, povišene masnoće u krvi i šećerna bolest.

Zašto je ateroskleroza bitna?

Ateroskleroza je važna jer dovodi do loših posljedica. Naime, postupnim suženjem krvnih žila u jednom trenutku napajanje srčanog mišića krvlju više neće biti dovoljno. U početku srce “pati” zbog nedostatka krvi samo kad je opterećeno, npr. kad se zatrčite za autombusom ili idete s vrećicama uz stepenice.

Srčana patnja se manifestuje kao bol u prsima, tipično pečenjem iza prsne kosti, sa širenjem boli ka vratu i vilici, leđima ili lijevoj ruci. U mirovanju ili sa smanjenjem intenziteta fizičkog opterećena, bol će prestati. Takvo stanje se zove stabilna angina pektoris (ili samo angina pektoris). Napredovanjem suženja bol se javlja pri sve manjim naporima, a kad se počne javljati u mirovanju stanje je već kritično odnosno nije više stabilno i zahtjeva hitnu medicinsku pomoć.

Što je infarkt, a što predinfarktno stanje?

U ranoj fazi infarkta mogu se javiti smrtonosne aritmije, no pod liječničkim nadzorom se i tako ozbiljna stanja uspješno mogu liječiti.

Nekad se dogodi da pokrovna kapa na suženju krvne žile pukne. Tada se sav prljavi materijal ispod finog pokrova krvne žile izloži krvnoj struji. Krv na takav materijal reagira kao da se radi o vanjskoj rani – aktivira stanične pločice trombocite i čitav niz bjelančevina koje stvaraju krvni ugrušak a time i začepe ili kritično suze krvnu žilu. U slučaju kad se žila potpuno začepi nastupa infarkt, a ako se radi o koronarnoj arteriji govorimo o srčanom infarktu (srčani udar, infarkt miokarda). Ako se žila samo naglo suzi, može se raditi o nestabilnoj angini pektoris (u narodu poznatom kao predinfarktno stanje).

Veliki problem je što se ovakav scenario može odviti na suženoj žile od svega 20 ili 30%. Naime, takvo suženje ne izaziva tegobe niti u najvećim opterećenjima, što znači da infarkt može nastati bez ikakve najave, odnosno kod ljudi koji nikad nisu imali srčanih tegoba ili čak se bave aktivno sportom. U svakom slučaju, ova stanja zahtijevaju hitnu medicinsku njegu, bez odlaganja, čak i ako bol u grudima prođe. U ranoj fazi infarkta mogu se javiti smrtonosne aritmije (poremećaj srčanog ritma), koje se pod medicinskim nadzorom mogu hitno i uspješno liječiti.

Što je stent, a što premosnica (tzv. bypass)?

Stentovi trajno ostaju u tijelu, budući da ih žila ugradi u svoju stjenku, stoga ne postoji mogućnost vađenja ili “odbacivanja” stenta.

A sada upoznajmo prijatelje! Čak i u slučajevima najtežih srčanih udara, obično se unesrećenom može pomoći. U nekim bolnicama se srčani udar može liječiti hitnom koronarografijom. Koronarografija je metoda kojom se uz pomoć radioloških metoda (X-zraka, iste koje se koriste kod rentgenskog snimanja srca i pluća, kostiju, zuba) mogu prikazati sve koronarne arterije i naći ona koja je začepljena (lijekari kažu okludirana). Tada se intervencijom uz pomoć sondirajućih katetera, žica i balona može začepljena žila otvoriti i time prekinuti srčani udar.

Da bi žila bila trajno otvorena (godinama), u mjesto koje je bilo začepljeno može se istom metodom postaviti mrežica (stent, nije stend) koja onda fizički drži žilu rastegnutom. Ponekad je potrebno postaviti više stentova, nekad i u više koronarnih žila odjednom. Stentovi trajno ostaju u tijelu, ne mogu se vaditi, a žila ih preraste i inkorporira u svoju stijenku.

U slučaju kad su suženja prevelika, predugačka ili kad bi postavljanje stentova bilo jako rizično, može se preporučiti kardiohirurška operacija. Na toj operaciji hirurg prišije dodatnu krvnu žilu (venu s noge ili arteriju iz grudnog koša ili s ruke) tako da snadbijeva koronarnu arteriju krvlju na mjestu gdje nema suženja. U akutnom srčanom udaru premosnice (tzv. bypass) gotovo da nikad nisu nužne, ali u hroničnim srčanim oboljenjima nekad su jako korisne.

Zaključno, infarkt i predinfarktna stanja se obavezno liječe u bolnici.

Plivazdravlja.hr

Marin Pavlov, dr. med., specijalist kardiolog