Svakodnevni život sa celijakijom

Celijakija je jedna od najčešćih hroničnih gastroenteroloških bolesti, poznatija po svom uzročniku - glutenu, proteinu koji se nalazi u određenim žitaricama, poput ječma, pšenice i raži. Osobe oboljele od celijakije karakteriše nepodnošljivost organizma na prisustvo glutena, usljed čega može doći do oštećenja sluznice tankog crijeva, smanjenja lučenja određenih hormona, pa čak i do razvoja vrlo teških i po život opasnih bolesti. Zbog toga se osobe koje ne trpe gluten moraju pridržavati posebnog režima ishrane i izbjegavati namirnice poput svih vrsta tijesta i peciva koja sadrže žitarice bogate glutenom, kao i griz, pahuljice, kaše, knedle, špagete, kore za picu, lazanje, itd.

20 jul 2020 0 comment  

Međutim, izbjegavanje određenih namirnica nije dovoljno kod tretiranja celijakije, budući da se gluten često nalazi i u proizvodima farmaceutske i kozmetičke industrije. Naime, može se pronaći i u pastama za zube, šamponima i proizvodima za njegu kože, kao i ljekovima i pojedinim vrstama šminke. Ono što je karakteristično za celijakiju jeste da ona označava doživotno neprihvatanje glutena u organizmu, kao i da ne postoji lijek kojim se ona može izliječiti, što podrazumijeva istančan i probirljiv set namirnica i proizvoda koje osoba sa ovom bolešću mora koristiti ne dnevnom nivou.

Izbjegavanje glutena kao jedini lijek za celijakiju može zvučati isuviše jednostavno, dok ne uzmemo u obzir činjenicu u kolikoj mjeri je ovaj protein zastupljen u namirnicama za koje se to obično i ne bi pomislilo. Zbog toga je jako važno voditi računa o sadržini gotovo svih proizvoda koji nijesu unaprijed prepoznati kao glutenski ili bezglutenski, što ponekad nije lak zadatak. Svoje iskustvo o održavanju bezglutenske ishrane, pronalasku odgovarajućih namirnica i proizvoda, ali i o savladavanju izazova sa kojima se može susresti osoba koja ima dijagnostikovanu celijakiju, sa CAZAS-om je podijelila Jelena Radević, majka djevočice Ljubice, koja ima četiri godine i dijagnostikovanu celijakiju.

Stroga upotreba bezglutenskih namirnica

Jelena najprije naglašava da bezglutenska ishrana kod celijakičara podrazumijeva potpuno izbacivanje glutena iz upotrebe, što ne znači samo izbacivanje žitarica koje molekularno sadrže gluten, već i onih proizvoda koji u sebi sadrže ili mogu sadržati gluten u tragovima. Dozvoljeni dnevni unos glutena za celijakičare je dvadeseti dio miliona, a to je, kako kaže Jelena, onoliko glutena koliko se može unijeti u organizam a da se to i ne zna, uz sva silna nastojanja da do toga ne dođe.

„Naizgled zvuči lako izbaciti samo pomenute žitarice i zamijeniti ih kukuruzom, heljdom, pirinčanim brašnom, ali nije baš tako jednostavno. Osnovni problem je što se ostale žitarice prskaju pšeničnim skrobom da bi bolje rasle i bile bujnije, a takođe se najčešće uzgajaju jedna uz drugu, obrađuju istim mašinama ili skladište u istim magacinima. Zato celijakičari smiju konzumirati samo proizvode koji su deklarisani bez glutena, a to dalje znači da u prodavnici od pet vrsta kukuruznog brašna oni mogu kupiti samo ono jedno na kojem stoji jasna deklaracija da je bez glutena i koje uglavnom košta i do tri puta više od običnog“, dodaje Jelena i ističe primjer ovsa. Ovas molekularno ne sadrži gluten, ali je žitarica najkontaminiranija glutenom upravo iz gore pomenutih razloga uzgoja i proizvodnje, usljed čega je kod nas gotovo nemoguće naći ovsane pahuljuce sa gluten free deklaracijom.

Takođe, pšenični skrob se koristi kao zgušnjivač, te se gluten može naći u gotovo svim konzervama, slično pakovanim i sačuvanim proizvodima. Zbog tog svog dejstva, pšenični skrob se koristi i u mliječnoj i mesnoj proizvodnji, što povećava nivo pažnje koju moraju imati celijakičari. Takođe, veliki oprez je potreban i kada su u pitanju začini, pa o čuvenoj vegeti ili bilo kojoj mješavini začina u celijakičarskoj kuhinji - nema ni pomena, dok glutena ima čak u svakoj kesici šećera u prahu, paradajz pireu i još podugačkom nizu neočekivanih proizvoda.

Kako celijakija nije moderna bolest, decenijama na tržištu postoje bezglutenski proizvođači, koji svoju proizvodnju baziraju na kukuruznom, pirinčanom, sojinom brašnu, heljdi i prosu.

Kako do bezglutenskih proizvoda?

Jelena ističe da je danas dosta lakše naći gluten free proizvode nego što je to bio slučaj godinama ili decenijama unazad. Postoje specijalizovani proizvođači, ali ne i prodavnice. U pojedinim velikim trgovačkim lancima postoje zasebni sektori sa izdvojenom gluten free hranom, što olakšava kupovinu. Ona preporučuje svakome ko otkrije da ima celijakiju da kontaktira sa Udruženjem celijakičara, koji najbolje i iskustveno znaju šta se smije ili ne smije konzumirati i na društvenim mrežama dijele informacije o novootkivenim proizvodima na tržištu, akcijama i drugim relevantnim temama.

„Imajući u vidu prethodno pomenutu bitku koju celijakičari svakodnevno vode sa kontaminacijom glutenom, shvatićete da je teško realizovati proizvodnju koja će zasigurno biti bez glutena. Zato su deklarisani gluten free proizvodi skuplji svugdje u svijetu, a kod nas posebno. Kilogram bezglutenskog brašna u prodaji košta pet eura, obični hljeb od svega 250 grama je dva i po eura, dok je cijena 90 grama petit beurre keksa malo ispod tri eura. Jasno je da su ove cijene daleko od pristupačnih prosječnih zarada u Crnoj Gori. U zemljama okruženja, poput Hrvatske i Slovenije, cijene ovih proizvoda su dosta niže nego u našoj zemlji“, objašnjava Jelena.

Domaća priprema kao poseban izazov

„Bilo kakva priprema hrane u kuhinji celijakičara je poseban izazov i zahtijeva uvijek prisutan oprez. Naime, nophodno je da se izdvoji posuđe koje će samo celijakičari korisiti, upotreba istih plastičnih vangli, drvenih kašika ili daski za rezanje je neprihvatljiva. Takođe je neophodno izdvojiti krpe, sunđere i ostala pomagala za čišćenje, kao i stolnjake“, kaže Jelena.

Kako je mješavina začina neprihvatljiva za celijakičare, hrana se mora začinjavati biberom u granulama i solju, dok rad sa tijestom od bezglutenskog brašna predstavlja jako težak zadatak. To brašno čini miks kukuruznog, sojinog i pirinčanog brašna, pršti pod rukama i teško je za obrađivanje. Upravo zbog nedostatka glutena koji, kako i sama riječ kaže (glue, ili lat. gluten - lijepiti) veže i daje elastičnst, bezgluteska tijesta su često tvrda ili gnjecava, te im treba posebna pažnja da bi bila jestiva. Jelena ističe da se nerijetko dešava da hljeb ne uspije, kao i palačinke, dok su lijepe mekane kiflice od bezglutenskog brašna gotovo “lutrija”.

“Rezulatat ove dijagnoze je zdrav život”

Jelena napominje da se nakon uspostavljene dijagnoze odmah treba prebaciti na bezglutensku ishranu, i to - bez kompromisa. Gastroenterolog najčešće daje savjete da se sprovode dijeta koja isključuje i neke druge namirnice, da bi se oštećena crijevna flora što prije oporavila. Tako najčešće, pored glutena, na nekoliko mjeseci treba izbaciti i laktozu, kao i voće i mahunarke, a sve u cilju bržeg i efikasnijeg oporavka crijevne flore i resica. Jelena dodaje da su na početku kontrole kod ljekara specijaliste tromjesečne, a da su kontrole na šest mjeseci ili godinu dovoljne kada se organizam pročisti od glutena.

Kako bezglutenska ishrana isključuje toliko namirnica i proizvoda koje oboljeli ne mogu konzumirati, ishrana celijakičara se svodi na zdrave namirnice i proizvode. Kako Jelena ističe, „rezulatat ove dijagnoze je zdrav život“.

„Na početku uspostavljanja dijagnoze svakako treba pomoći organizmu koji je već namučen, mi smo otprilike tri mjeseca koristili cinkov helat, a takođe je makar godinu dana neophodno svakodnevno koristiti probiotik, kako bi se pomoglo oštećenim crijevima. Kasnije se većina vitamina uglavnom obezbjeđuje kroz ishranu, koja je nužno zdrava“, dijeli Jelena svoje iskustvo.

Celijakičarima unos gluten smeta, jer njihov organizam ne razlaže ovaj protein, pa samo neunošenje istog kod njih ne utiče na razvoj niti generalno opšte stanje organizma. „Štaviše, po uspostavljanju dijagnoze, prelazak na bezglutenski režim ishrane za celijakičare prestavlja preporod i već poslije nekoliko mjeseci opšte stanje je puno bolje, vraća se snaga, poboljšava krvna slika, rad crijeva je bolji i svi problemi polako jenjavaju. Ukoliko se pak greškom unese gluten, reakcija pročišćenog, a sada kontaminiranog organizma je izuzetno neprijatna. Blage reakcije kao su nadimanje i gasovi su rijetki, dok su jaki bolovi u stomaku, povraćanje i dijareja najčešći i traju po nekoliko dana“, kaže Jelena.

Najveći izazov - borba sa glutenom

“Najveći izazov je svakako borba sa kontaminacijom glutenom i nedeklarisani proizvodi”, kaže Jelena i dodaje da dodatni izazov predstavlja uklapanje u društvo koje nije upoznato, a ni prilagođeno celijakičarima. „Česti su slučajevi desocijalizacije odraslih ljudi koji otkriju da imaju celijakiju, jer odjednom ne mogu poručiti brzu hranu, sjesti u restoran da večeraju, uzeti sa društvom parče pice u gradu ili poći na sladoled, uzeti pecivo ili kolač u pekari”, kaže Jelena i dodaje da je sa djecom to opet poseban izazov.

“U svakom parku i igralištu neka majka nudi plazmu, smoki ili štapiće. Dešavalo se da se djeca u školi smiju onima koji ne naručuju užinu već donose sendviče od domaćeg hljeba. Djeca sa celijakijom su uvijek izdvojena na neki način, bilo da su pošli u školu u prirodi, na rođendan drugaru ili na matursko veče. Zato je jako bitno dobro edukovati djecu i stalno pričati sa njima i upozoravati ih, jer svaki period njihovih života za koji smo mi roditelji odgovorni nosi posebnu priču, kako polazak u vrtić, u školu, tako ulazak u pubertet, prvi izlasci u grad i slično”, saopštava Jelena.

Ona napominje da je takođe neophodno da makar najbliža porodica i par prijatelja bude upoznato sa proizvodima i konzumacijom, ili makar da budu svjesni da moraju biti oprezni. “Ako ste u nedoumici, bolje nemojte ni dati djetetu, ili na kraju krajeva pitajte dijete, jer dijete sa celijakijom zna, ma koliko malo ono bilo”.

“Malo je i dosadno ljudima iznova objašnjavati od čega moje dijete boluje i šta to zapravo podrazumijeva, a kao i u svakoj temi, bitno je imati pravog sagovornika i nekoga ko želi da vas čuje i da se informiše. Često ćete čuti kako ljudi znaju nekoga ko ima celijakiju, te da ona u tinejdžerskom periodu nestaje, ili prilikom porođaja, ili prosto puckanjem prstiju sama od sebe nestane, danas je imaš - sjutra nemaš. To nije tačno i pokazatelj je neinformisanosti! Celijakija je genetska bolest i ona je doživotna. To nije alergija, već autoimuna bolest i treba je ozbiljno shvatiti”, ističe Jelena.

Iz svega rečenog moglo bi se reći da je život sa celijakijom komplikovan, ali Jelena ističe da zapravo nije. “Kada uđete u tu pruču i pohvatate konce, odbacite gluposti koje primitivno društvo nameće, stvari jako brzo postanu lakše. Kada shvatite da ćete vi ili vaše dijete, kao posljedica dijagnoze celijakije, nužno voditi zdrav život - onda ste vi zapravo bogati, a ne bolesni”, zaključuje ona.

Top Tweets

Ukoliko studiraš na fakultetu iz domena multimedijalne djelatnosti i zainteresovan/a si za kratku formu filma, pri… https://t.co/ZLymgcJV5N
‼️Simptomi infekcije hepatitisom često prođu neprimijećeno. 📍Ne čekaj da bude prekasno - TESTIRAJ SE! ➡️Testiran… https://t.co/62mGnnppI1
U momentu kada je dostupna efikasna vakcina za hepatitis B i efikasno liječenje hepatitisa C, stopa smrtnosti i bro… https://t.co/avEePoExSO

logo